Iako je zasjedanje sinjskog Gradskog vijeća u ponedjeljak poslijepodne trajalo “svega” 7 sati, od 17 do nešto malo iza 24 sata u noći na utorak, i ovom su prigodom gradski vijećnici u sinergiji s gradonačelnikom Mirom Buljem postigli svojevrsni rekord. Polovicu zasjedanja utrošili su na pitanja, prijedloge i primjedbe vijećnika, uobičajeno zvane “aktualni sat”.
Ova točka dnevnog reda, kojom počinje svako redovito zasjedanje predstavničkog tijela u alkarskom gradu, vijećnicima koji podržavaju gradonačelnika Bulja služi kako bi postavili pitanja na koja gradonačelnik odgovara samohvalom, predstavljajući svaki svoj potez i svoju administraciju kao primjer za cijelu državu koja korača iz uspjeha u uspjeh. S druge strane, aktualna većina, s kojom gradonačelnik ima tvrdu kohabitaciju, postavlja izabranom čelniku grada pitanja za koja vjeruje da razotkrivaju nesposobnost Mira Bulja i njegove administracije te njegovu nezainteresiranost za Sinj i većinu njegovih građana.
Kako se (i) oko te točke dnevnog reda u pravilu ne poštuje Poslovnik o radu Gradskog vijeća, broj pitanja koja vijećnici mogu postaviti tijekom uobičajenog sata ne omogućuje svima da dođu na red. Zbog toga je u ponedjeljak, uoči ove točke dnevnog reda, dogovoreno da se ona vremenski ne ograničava, već da pravo postavljanja pitanja iskoriste svi vijećnici koji nisu došli na red na posljednjem zasjedanju, kao i oni koji su najavili svoja pitanja za aktualno zasjedanje.
I tako se, pitanje po pitanje, “aktualni sat” otegnuo na puna tri sata. Kako je većina imala znatno više pitanja, njihovi su vijećnici držali gradonačelnika Bulja, kojemu su upućivali sva svoja pitanja, na “ringišpilu”. Tako su pitali u kojoj je fazi realizacija 60 gradskih projekata za koje je u više navrata gradonačelnik tvrdio da su pripremljeni i dovedeni do građevinske dozvole, o gradskom muklu na pitanja i prijedloge iz Mjesnog odbora Sinj, kako (ne) funkcionira gradsko prometno redarstvo, u kojoj je fazi izgradnja dječjeg vrtića Muljika u Glavicama, kakvo je danas stanje na hipodromu koji se ne koristi od koncerta Marka Perkovića Thompsona 4. kolovoza prošle godine, o prokišnjavanju krova Doma mladih u kojemu je smještena Gradska knjižnica, stanovima POS-a, izmjenama i dopunama prostorno-planske dokumentacije, nerazvrstanim cestama, nedostatku grobnih mjesta, županijskoj odluci o odlaganju inertnog otpada radi sanacije bivšeg sadroloma Slane Stine, pothodniku ispod DC1 u Vukovarskoj ulici, tučnjavama mladih u Sinju i Trilju, sabotažama Sinja s državne i županijske razine…
Jedini rezultat svih tih pitanja i odgovora na njih jest da su uzaludno potrošena tri i pol sata te da je i na tom segmentu djelovanja sinjski gradski parlament postavio rekord. Ista pitanja, s istim odgovorima, optužbama i hvalisanjima, više je nego izvjesno da će se čuti i na narednom zasjedanju Gradskog vijeća, pa onome iza toga, pa onda sljedećem… Za onaj dio gradskih vijećnika koji se istinski zalažu za sinjski razvojni zaokret i realizaciju projekata putem pribavljanja novca sa strane, jer su izvorna gradska sredstva nedostatna za bilo što ozbiljnije, vrijedi uzrečica da su “badava krečili”.
Posebno i stoga što je dio građana Sinja izuzetno zadovoljan kako Miro Bulj troši novac kojim gradsku blagajnu pune porezni obveznici. Dobrom dijelu njih isplaćuju se uskrsnice, alkarice, božićnice, jednokratne socijalne pomoći, besplatni vrtić… Takvi su od cijele molitve Očenaša upamtili samo riječi “Daj nam danas”. Sutra ih ne zanima, a upravo na tu kartu uspješno igra Miro Bulj, koji gotovo sve od spomenutih 60 gradskih razvojnih objekata ima u planovima i obećanjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....