Matići iz Prološca na Božić su imali rijetkog gosta: ‘Ne zna hrvatski, ali kad vidite umiljata čovjeka, nema prepreka‘

Ako itko do u srž poznaje dane i kruh pečalbarskog rada, onda su to Imoćani. Stoljećima su napuštali ovaj dio siromašne Dalmatinske zagore da bi u tuđini zarađivali kruh za sebe i za svoju obitelj. Iako u ovoj lijepoj božićnoj priči glavni akteri i nisu bili neposredno pogođeni takvim prilikama, ipak je dah tuđinskog života ostao je prisutan u cijeloj Imotskoj krajini.

I to posebno i zasebno za blagdan Božića kada su se nakon mjeseci izbivanja u tuđini sastajale obitelji da bi blagovale zajedno. I nije ni taj bogati blagdanski stol, na kojemu je bilo svega domaćeg, bio toliko važan, koliko je bilo važno to zajedništvo obitelji, koje se nikakvim novcem ni blagodatima nije moglo kupiti. Upravo ti obiteljski susreti za Božić imali su svoju intimnost. Iako silno gostoljubivi pr...