Doktorica Ivona Banovac, liječnica opće medicine i viša medicinska sestra Andrea Feracina su spasiteljice stanovništva u Dalmatinskoj zagori. Njih dvije već mjesec dana obilaze u mobilnoj ambulanti Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Zagoru i pružaju medicinsku skrb svima onima kojima je ona potrebna. Kroz taj kombi-ambulantu do sada je prošlo oko 250 ljudi, dakle 10 do 12 svakog radnog dana.
U srijedu je kombi-ambulanta bio parkiran na samoj granici između Neorića i Sutine, gdje je čekao svoje pacijente i reportersku ekipu Slobodne Dalmacije.
– Ovo je nami dobro došlo. A ne iđemo na Muć, ne iđemo u Sinj. Prije bi izgubili cili dan amo-tamo, još kad te nema ko gonit, to je još gore. Dica radu, ko će nas gonit. Ova ambulanta je odlična. Iman malo tlaka, noge me bole, ali san na čiston zraku, pa uzmen i motiku i radin – kazuje nam Jela Veić iz Neorića koja je, kao i ostali njezini sumještani, oduševljena mobilnom ambulantom Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije (DZ SDŽ), koja već mjesec dana obilazi Dalmatinsku zagoru i mjesta, sela u kojima stanovnici baš i nemaju uređenu zdravstvenu zaštitu.
Kako vaditi krv
Mještani bi bili još sritniji da u mobilnoj ambulanti mogu izvaditi i krv.
– E, to bi bilo super, ja bi sad volila da ode ima i za krv izvadit, ali to još ne možemo. Za vadit krv moramo još uvik ić u Muć i to ponediljkom, sridom i petkon – kazuje Jela Veić.
Doktoricu Ivonu Banovac, koja je za vrijeme dok smo mi pričali sa mještanima Neorića i Sutine pregledavala u kombiju, upitali smo hoće li biti moguće i krv vaditi u mobilnoj ambulanti, što bi još dodatno olakšalo život stanovnicima.
– Ravnatelj DZ SDŽ dr. Marko Rađa je rekao da će se moći i krv vaditi. Pitanje je organizacije. Za nama bi trebao još netko ići automobilom pa bi te uzorke krvi otpremio u najbliži laboratorij. Budući da mi svaki dan mijenjamo lokaciju, odnosno idemo na dvije lokacije, pitanje je u koji će se laboratorij to uopće odnijeti.
Zamisao je da će biti vađenja krvi, ali treba to još organizirati kako bi svi bili zadovoljni, budući da na neku lokaciju dođemo odmah ujutro i nije problem tada ljudima izvaditi krv. No, na neku lokaciju dolazimo kasnije i kako onda, recimo u 11 ili 12 sati, vaditi krv ljudima. Neće cijelo jutro ili pola dana biti natašte – kazuje dr. Banovac.
Ivan Marasović iz Sutine, koji živi ni 20 metara od mjesta gdje je stigla mobilna ambulanta, također je oduševljen ovim potezom DZ SDŽ-a, koji je uz pomoć Splitsko-dalmatinske županije i Ministarstva zdravstva (MIZ) nabavio prvu mobilnu ambulantu u RH.
– Ovo je možda za nove generacije novost, a za mene nije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća smo ovdje u Sutini imali ambulantu koja je radila cilu sedmicu, a petkom je dolazio liječnik. A sve šta je za čovika dobro triba podržati. Kada je otvorena nova ambulanta u Muću, nama su ukinuli ovu našu ambulantu. Ona je baš bila dobra, jer nismo tribali ić nigdi, imali smo medicinsku skrb "isprid kuće". Ovako moramo ić u Muć, a to je šest kilometara udaljenosti.
Prije su ljudi ovdi dolazili na previjanje, na injekcije, bilo je dijabetičara koji nisu, ka sada, davali sami sebi inzulin, nego su ga primali u toj našoj ambulanti. No, naša je ambulanta ugašena dosta prije Domovinskog rata. Posli je tu otvoren starački dom, a sada već godina nije ništa. Za ovu novu mobilnu ambulantu nemamo prigovora, sve je odlično – kazuje Ivan Marasović.
Tlak i terapija
Dok smo mi pričali, stanovnici Sutine i Neorića su dolazili na ambulantni pregled u kombiju i većina njih je došla izmjeriti tlak ili promijeniti terapiju.
– Doktorica i medicinska sestra u odlične, rade ka sat i vrlo su uslužne i zaista su nam od velike pomoći. Samo da je malo veći kombi pa da ima za radiološko snimanje, bilo bi još bolje. Imali smo nekada u Muću i veterinarsku stanicu, ali nju su ukinuli – kaže Ivan Marasović.
Svoje oduševljenje mobilnom ambulantom nije krila ni Dragica Marasović.
– Meni se ovo jako dopada. Prije smo puno puta morali ić na Muć, a nismo imali čime, jer autobusa nema, a ako nemaš koga da te iz obitelji vozi, onda moraš molit susida, a ni susida baš nema puno. Ovako se do mobilne ambulante može doći pješke.
Dođemo izmirit tlak, da nam doktorica prepiše lijekove. Ma super su i doktorica i medicinska sestra. Možemo s njima popričati šta nas muči u zdravstvenom smislu. Mi smo svi u godinama kada problemi nadiru, pa nam je ovo spas – kazuje Dragica.
Sada im je puno komodnije, ne trebaju više putovati u Sinj, u Muć.
– Ma dobro, nije Muć priko svita, ali je ovo puno bolje. Za specijaliste triba ić dalje, ali ovdje, isprid kuće, baren obavimo ono najosnovnije. Svi su u mistu zadovoljni i sve novo i bolje triba prihvaćat. Još da nan počnu vadit krv, da ne moramo odat zbog krvi uokolo, bilo bi super. Doktorica nan i izda uputnicu, upiše nas di triba i ne tribamo odat u Split – govori Dragica.
Prije su ovom kraju, u Neoriću, bila dva prva razreda u kojima je bilo po 28 učenika, a danas ima jedan razred s 8 do 10 učenika.
– Prije su ljudi iz ovog kraja radili u škveru, Pomgradu, Jadrankamenu... Sve je to išlo u grad radit i ovdje je bilo života i ljudi. Nema više mladosti, nitko ništa ne radi, prodaje se didovina i dobro se žive od te prodaje. A da bi neko živija triba se radit, jer bez rada nema ništa. Triba proizvodit hranu, triba nešto jist. Ja sam počeja kosit travu od sedme godine života i kosija san je cili život. Kažu da ljudi tribaju hodat, šetat, gibat se da ne dobiju dijabetes. Kod mene ga nema jer san cili život radija i bija u pokretu – kazuje Ivan Marasović.
Problem s kartonima
Dok smo mi pričali sa "posjetiteljima" mobilne ambulante, dr. Banovac je otišla u obližnju kuću, u kućni posjet, jer tamo boravi nepokretna žena koja je doživjela moždani i srčani udar, pa su je njezini ukućani zamolili da je obiđe.
– Idemo na teren od ponedjeljka do petka. Ponedjeljkom smo u Ogorju i Vrbi, utorak je Zelovo, i to Zelovo sinjsko i mućko, srijeda je Sutina – Neorić, četvrtak Divojevići i Sitno, a petak je Bristivica i Prapatnica. Ljudi su jako zadovoljni, oduševljeni su što smo im baš došli pred kućni prag. Najviše slučajeva su nam tlakovi, konzultacije u vezi terapije, kakvo previjanje, skidanje šavova, slanje uputnica za bolnicu – kazuje dr. Banovac.
Iz mobilne ambulante mogu poslati uputnicu za neki specijalistički pregled koji se potom odvija u KBC-u Split.
– Radimo to, možemo ih i upisati na pregled. Jedini problem je što mi nemamo uvid u kartone pacijenta zbog zaštite podataka, što je s jedne strane dobro, ali kada mi dođe osoba koja nije pacijent ordinacije na koju se mi kompjuterski spajamo, za takvog pacijenta nemamo pristup kartonu. To je malo otežano – govori dr. Banovac.
Ljudi kažu da bi bilo dobro da u mobilnoj ambulanti mogu vaditi i krv. To je posao medicinske sestre.
– To se planira i ravnatelj Doma zdravlja radi na tome. Moramo osigurati hladnjak i transport da to u nekom roku transportirano do laboratorija – kazuje Andrea Feracina, patronažna sestra zadužena za Muć.
Prije je radila kao patronažna sestra u Splitu.
– Razlika je između sela i grada u radu patronaže. Mogu reći da su ljudi ovdje predivni i puno mirniji. Mjesta gdje žive su dosta dislocirana i dugo se vozi od jednog do drugog pacijenta, ali stvarno su pravi domaći ljudi, susretljivi. Imamo u patronaži preventivne akcije i uvijek imamo posla.
Bavimo se i s novorođenčadi i jedina sam patronažna sestra na području Muća, Neorića, Sutine, okolnih mjesta, Ogorja, Crivca, Zelova, Bročanaca, Konjskog, Prugova... Dosta je velik teren koji pokrivam – kazuje Feracina.
Kućni posjeti
– Kućni posjet? Mi ne odlazimo u kućne posjete, jer naš kombi kojim dolazimo mora imati izvor struje da bismo mogli raditi. Moramo stati negdje gdje možemo dobiti struju. Tako da s kombijem ne možemo ići u kućni posjet. Međutim, ako se nalazimo negdje u blizini neke kuće gdje možemo doći pješke, uzmemo opremu i odemo u kućni posjet da malo olakšamo ljudima. Zašto ne, kada smo već tu. Treba pomoći potrebitima – kazuje dr. Banovac.
Ne dao Bog da sada, kada ste vi na terenu, netko u nekom od "vaših" mjesta ima srčani udar. Jeste li opremljeni da pomognete tako životno ugroženom pacijentu? Imate li defibrilator, pitali smo ih.
– Imamo. Znači, ovo je najbolje opremljena ambulanta u cijelom Domu zdravlja u Županiji, a možda i dalje. Imamo defibrilator, kisik, EKG, aspirator, pulsni oksimetar, otoskop, stetoskop, razne terapije (tablete, injekcije za alergije, povišen tlak...), opremu za previjanje... Nema što nema – kazuje dr. Banovac.
Upitali smo dr. Banovac je li ikada pomislila da će, kada završi Medicinski fakultet, sjediti u kombiju i liječiti ljude.
– Ja već dvije i pol godine radim u obiteljskoj medicini i ovo je stvarno nešto predivno. Prije svega aktivni smo, nije monotono. Nisam nikada zamišljala da ću ovako raditi, ali sam oduševljena. Dođemo na poziciju oko osam sati i budemo na terenu do 13 ili 13.30, ovisi o tome koliko ljudi moramo pregledati. Službeno moramo stajati na terenu do 14.30 sati i mi stojimo, ali nikada nam nitko u ovih mjesec dana nije došao na pregled iza 13 sati. U kombiju postoji klimatizacijski uređaj, grijanje, ma kombi je bez premca – kazuje dr. Banovac.
Zahvalni mještani
I za kraj važno je istaknuti da je mobilni tim prihvaćen od ljudi.
– Ma ljudi su predivni, oduševljeni su, toliko su zahvalni. Mi imamo vremena posvetiti se svakom pacijentu, porazgovaramo s njima. Za to u Splitu ne bih imala vremena. Za sada smo mi jedini kombi u Županiji, uskoro dolazi još jedan, a u konačnici bi trebala biti tri kombija. Ali, mi smo prvi i u Hrvatskoj – zaključila je dr. Ivona Banovac.
I doktorica Banovac i viša medicinska sestra Feracin, očito je, to rade tako pune strasti i volje. I to je ono dobro, jer se vidi da vole svoj posao i da za njega žive. Stanovnici Zagore su dobili odličan tim koji će im zasigurno donijeti boljitak u njihovim životima.
I za kraj treba spomenuti Marija Kalinića, vozača koji vozi mobilnu ambulantu i koji je vrlo važan u ovom malom, ali skladnom timu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....