Stanovnicima Zagore je svejedno hoće li dućan u njihovom selu biti "Studenac" ili neki drugi, najvažnije da ga ima s obzirom na to da je brojnima i trgovina i kafić i društvo, nešto poput nekadašnjih zadružnih domova. Kako je objavljeno u medijima, "Studencu" je blokiran račun nakon što je dug premašio 450 milijuna eura, pa se može očekivati zatvaranje pojedinih trgovina. U brojnim slučajevima to bi moglo značiti i zatvaranje jedinog dućana u selu.
U Dicmu se s obje strane ceste nalaze trgovine spomenute firme, a nismo primijetili pretjerano velik broj kupaca. Jedna od zaposlenica izišla je ispred trgovine pitati nas što snimamo, nije željela otkriti ime i prezime, ali neslužbeno je komentirala da trgovina u kojoj radi neće zatvoriti jer bi Dicmo propalo. Spominjemo dug od više stotina milijuna...
– Šta je to za takvu firmu, ni jedan dućan neće zatvoriti – odlučno nam odgovara.
Odlazimo do susjednog dućana gdje nam umirovljenik Petar Zedić tvrdi da mu je sasvim svejedno hoće li "Studenac" zatvarati jer tu nikada ništa ni ne kupuje.
– Užasno su skupi i zato i idem u "Tommy", koji je samo nekoliko metara dalje. "Tommy" će ih sve zakucati jer znaju što je trgovina i kako treba raditi. Moja je mirovina dobra pa se mene to možda toliko i ne tiče, ali znate li koliko umirovljenicima znači i tih deset posto popusta koje daju? Nekome je to itekako važno i na kraju mjeseca osjeti razliku.
U "Studencu" su cijene previsoke i ljudi to vide. Ne možete očekivati da će kupci stalno dolaziti ako za iste proizvode drugdje mogu proći jeftinije. Svi bi željeli sjediti u jacuzziju i biti gazde, ali ne ide to tako. Trgovina je posao kao i svaki drugi, treba znati poslovati, pratiti kupce i njihove potrebe i ponuditi im nešto zbog čega će se vratiti – kaže gospodin Petar. S njim se slaže i mlađa gospođa koja je, prolazeći pokraj trgovine, dobacila da joj je u cijeloj priči najviše žao radnica koje bi zbog mogućeg zatvaranja trgovina mogle ostati bez posla.
Između Brnaza i Košuta smješteni su Turjaci u kojima radi "Studenac" i privatni "NK Commerce", koji se nalazi na kraju sela. Blagajnica Milena kaže da spizu u trgovini obavlja dosta ljudi te da se dnevno okrene oko 200 računa. Od Turjaka do većih trgovina u Sinju ili Trilju ima oko pet, šest kilometara, a hoće li se ova trgovina zatvarati, nije poznato.
– Dućan je taman na pola puta između Trilja i Sinja. Ne znam što bih vam rekla, ne znamo hoće li se zatvarati ni što će dalje biti. Uvijek, hvala Bogu, ima polja za obrađivanje. Posla ima tko želi raditi – tvrdi Milena.
Umirovljenica Toma Perić, njihova stalna mušterija, kaže da joj nipošto ne odgovara ako zatvori trgovina na ovoj lokaciji jer je navikla upravo tu kupovati namirnice i potrepštine.
– Dolaze ovdje kupovati i ljudi iz donjih krajeva, iz Brnaza. Čula sam da je "Studenac" dužan jako puno novca, ali naše su kompanije općenito dosta zadužene. Nekima na kraju dođe kazna i snose posljedice, dok se drugi nekako izvuku. Ne znam što će biti u ovom slučaju i hoće li se trgovine zatvarati, ali nama je najvažnije da imamo gdje kupiti ono što nam treba – kaže gospođa Toma.
Njezina sumještanka Ana Kovačević došla je starijoj susjedi obaviti spizu te se također nada da će, u slučaju da dućan zatvori, što prije netko drugi otvoriti trgovinu.
– Ako je čovik u bankrotu, što mi tu možemo? Drugi dućan nalazi se tek na kraju sela, ima do njega kilometar, dva. Mogu kazati da su cijene bome paprene, čips "Pringles" je pet eura. Susjeda ima ukupno 400 eura penzije, sada mi je dala 60 eura da joj ovdje kupim namirnice. Što ću joj donijeti s tim novcem? Tek par sitnica, cijene su jednostavno previsoke – govori Ana.
Otišli smo i do poslovnice u Košutama, gdje nekoliko kupaca koje smo sreli nije bilo pretjerano raspoloženo za razgovor; tek je jedan dobacio da je svakako preskupo, pa mu je zapravo svejedno hoće li se zatvoriti. Budućnost je ove poslovnice neizvjesna, a mještani tvrde da znaju tek ono što pročitaju u novinama.
U Hanu pred dućanom slični komentari i kritike na visoke cijene koje su primorani plaćati jer je i ovdje to jedina trgovina u krugu od 10-ak kilometara. Ako zatvore, svi kažu da će ići do Sinja. Gospodin Jure došao je platiti račune.
– Ali evo, kažu mi da se više kod njih računi ne mogu plaćati. Spizu svakako odem obaviti u veće trgovine u Sinju, ovdje je preskupo. Umjesto ovdje račune ću plaćati u Roknjači u pošti i to je to. Žao mi je što je ovako, poslodavci i vodstvo su krivi, a u konačnici sve mi plaćamo – komentirao je gospodin Jure.
U Radošiću su zbog zatvaranja dućana zabrinuti Pere, Josip i Erceg kojima ovo mjesto predstavlja puno više od obične trgovine. Prije svega to je mjesto okupljanja i kažu da im više od dućančića u životu ni ne treba. Danas su doznali i da se od sutra tu više neće moći kupiti kruh jer su navodno pekari, kako nam kažu, odustali od suradnje.
– Moja kuća je u Sutini i ovo mi je najbliži dućan i kafić i sve. Ružno će biti ako zatvore, odavde ima više od dva kilometra do idućeg dućana. U Radošiću ima dosta stanovnika i pitanje je gdje će svi ti ljudi po potrepštine. Nama ne treba ne znam kako opremljena trgovina, tek mjesto gdje možemo doći po sitnice koje nam zatrebaju. Da ne moram, primjerice, zbog jogurta potezati po nekoliko kilometara. Za veću kupnju sjednemo u automobil i odemo do nekog trgovačkog centra. Zbog ove trgovine dolaze ljudi iz okolnih sela – ja sam iz Sutine, a Josip je iz Neorića – kaže nam Pere.
Gospodin Ilija tvrdi da su trgovine, prema njegovom mišljenju, potpuno neplanski postavljene u odnosu na potrebe i broj stanovnika.
– Ne razumijem te interese, ali imam dojam da se uopće ne uzima u obzir činjenica da postoje sela u kojima živi i po 200 obitelji, a nemaju ni jednu trgovinu. Ako se sada počnu zatvarati i postojeći dućani, ljudi će ostati bez osnovne mogućnosti da u svom mjestu kupe kruh, mlijeko i druge potrepštine.
Što se tiče "Studenca", to je, koliko vidimo, posljedica prezaduženosti. Ljudi koji vode takve sustave očito ne poznaju dovoljno ekonomiju i ne razumiju temeljne stvari, poput upravljanja kapitalom. Banke upravo takve i traže pa ih onda kamatama dodatno pritišću, a posljedice svega toga mogu osjetiti oni koji s tim nemaju nikakve veze, odnosno radnici i stanovnici sela.
Radnici su u cijeloj toj priči zapostavljeni, a o ljudima koji žive u malim sredinama kao da nitko ne razmišlja. Nama nije bitno hoće li se dućan zvati "Studenac" ili nekako drukčije, bitno je da trgovina postoji. Ako se zatvori jedini dućan u selu, nije to samo zatvaranje jedne poslovnice. To znači da će ljudi za najosnovnije stvari morati putovati kilometrima, a starijima i onima koji nemaju automobil to može biti ozbiljan problem. Kad se donose odluke o zatvaranju trgovina, trebalo bi gledati i potrebe stanovništva, a ne samo računicu i dobit – zaključuje gospodin Ilija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....