Svetom misom zadušnicom u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pored spomenika “Slomljeno krilo” kod sinjskog zaseoka Šimci, u ponedjeljak je održan susret sjećanja na pojedinačno najteži tragični događaj pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tijekom Domovinskog rata, u kojemu su smrtno stradala petorica zrakoplovaca, pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG-a.
Toga 26. siječnja 1992. godine, u ranim poslijepodnevnim satima, avionom AN-2 na borbenu zadaću sa sinjskog aerodroma poletjelo je šest zrakoplovaca. Leteći previše nisko, avion je, poslije nadlijetanja lokaliteta Ruduša, zahvatio žicu dalekovoda koja mu je u letu slomila krilo.
Teško oštećeni avion pao je u neposrednoj blizini zaseoka Šimci, a kako je imao puni rezervoar goriva, pri padu se zapalio. Iz nepristupačne buktinje uspio se s teškim ozljedama izvući padobranac Zvonko Kovačević. Ostalih pet zrakoplovaca, padobranac Davor Šabić, aviomehaničar Boris Kekez i piloti Branko Fridel, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda smrtno su stradali.
U ponedjeljak su prvi položili bukete cvijeća i zapalili svijeće članovi obitelji i rodbina poginulih zrakoplovaca. Dalje su počast odavala izaslanstva, redom: Gardijske mehanizirane brigade, HRZ-a i vojarne 126. brigade i zajedno s njima izaslanstvo MUP-a, ratni zapovjednici i pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda, udruge veterana 4. gardijske brigade i 2. bojne ZNG-a, Grada Sinja i stradalničkih udruga Sinja i Splita, Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije, brojnih veteranskih udruga Domovinskog rata, aeroklubova Sinj i Split i drugi.
Molitva odrješenja
Molitvu odrješenja predvodio je vojni kapelan o. Ivo Topalović.
Već 34 godine kod “Slomljenog krila” počast svojim suborcima odaje jedini preživjeli u ovoj zrakoplovnoj tragediji – Zvonko Kovačević, zvani Kova.
– Bila je nedjelja kada smo u ranim popodnevnim satima poletjeli s Piketa. Trebali smo u Divulje. Iz nekih razloga pilot je usmjerio avion prema Ruduši i tamo smo zapeli za žicu dalekovoda. Avionu je puklo krilo i tu smo pali.
Mojih pet suboraca je poginulo, a ja sam se uspio izvući, pomogli su mi u međuvremenu pristigli ljudi, zbrinuli me, a onda su me odvezli u splitsku bolnicu. Poslije mjesec dana oporavka ponovno sam se vratio u borbenu postrojbu, diverzantski vod 4. gardijske brigade – kazao nam je Kovačević, koji je u trećem mandatu predsjednik Aerokluba Sinj.
Upitali smo ga za nedavno priznanje koje je klub dobio za obranu od velikosrpske agresije.
– Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo hrvatskih branitelja dodijelilo je priznanje našoj sportskoj udruzi za sudjelovanje u Domovinskom ratu.
Borbena grupa
Je li borbena grupa zrakoplovaca članova aeroklubova Split i Sinj, okupljena na Piketu, embrij Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva?
– Smatram da mi jesmo bili embrij. Kao službeni datum organiziranog dragovoljnog okupljanja borbene grupe, koja je osnivanjem 4. brigade ZNG-a postala Samostalni zrakoplovni vod, utvrđen je 17. listopada 1990. godine, koji redovito obilježavamo.
Ponosni smo jer smo bili prva borbena zrakoplovna postrojba pa se nadamo da bi jednoga dana taj nadnevak i službeno mogao biti proglašen danom osnutka HRZ-a ili, kako mi volimo reći, Hrvatskih zračnih snaga.
U svakom slučaju, nitko nam ne može oteti činjenicu da su članovi aero-klubova Split i Sinj ovdje na Piketu bili prvi dragovoljci prve borbene grupe hrvatskih zračnih snaga – zaključio je Kovačević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....