Najveća europska zvijer sije strah iza Biokova, sad je uhvaćena kamerom, lovci trljaju ruke; mladunče je tu, a majka?

Evo ga! Medo. I to ne jedan, nego dva. Jedan u Katunima, drugi u Žeževici. Snimile ih, kažu, lovačke nadzorne kamere kako se prošetavaju po prirodi. Definitivno da se radi o životinjama koje su inače uglavnom u prolazu između Biokova i Mosora, a koje su se, čini se, gotovo pa udomaćile na tom području.

Posebno u posljednjih pet godina, kada su te iste kamere tada "stidljivo" bilježile njihova pojavljivanja u zabiokovskim i zamosorskim selima. Danas to nije rijetkost, pa medo uživa kultni status. Njegova iznenadna pojava posebno je dobro prihvaćena u lovačkim krugovima, iako se u onim kuloarskim o tome "šuškalo" ne izlazeći u javnost s egzaktnim podacima, jer u biti nisu ni bili cjeloviti s obzirom da se vrlo malo znalo o pojavi medvjeda u srednjoj Dalmaciji.

Nekoliko godina kasnije ta najveća europska zvijer postala je prava prijetnja poljoprivrednicima i pčelarima tih krajeva. Napose u Dalmatinskoj zagori i njezinim planinskim vrletima, u ovom slučaju na Biokovu i Mosoru, gdje su se te grdosije u nekoliko navrata sladile medom lokalnih pčelara. Sjećamo se i medvjeđeg pohoda u Dobranjama u Imotskoj krajini, gdje su srušili drvena vrata i kameni krov na staji u kojoj je bio uskladišten kukuruz.

Ne tako davno medvjedi su se sladili i trešnjama u Žeževici i Podgrađama, a jedinke su se viđale i nedaleko od Šestanovca. Tada je lovna inspekcija utvrdila da se slatkim plodovima voćara i pčelara osladio medvjed, i to, po svemu sudeći, kapitalan primjerak. Bilo je to vidljivo na pregrizenim granama promjera i do pet centimetara, koje su se nalazile na visini do tri metra. Sve ih je to navodilo da se radi o kapitalnom grlu.

Međutim, ovaj snimljen u Katunima Brdu prije nekoliko dana tek je mladunče, koje se očito odvojilo od majke. Da se zaključiti gdje je malo, da je tu i veliko, pa se vijest o medvjedu u Katunima ubrzo proširila cijelim krajem. Nekoliko dana kasnije malo poveći primjerak kamere su "uhvatile" i u Žeževici. Ljudima je, kažu, izgazio cijele nasada krumpira i luka. Što svakako nisu dobro prihvatili.

Oni koji jesu, to su lovci. Po njihovu mišljenju, razlog povećanog broja zvijeri, koje, istina, nisu nikada ni boravile na tom području, svakako se može pripisati dobrim uzgojnim mjerama koje provode lovačke udruge. Što podrazumijeva stalnu brigu vezano uz prehranu divljači.

Pojavu medvjeda u Zabiokovlju komentirali su i stručnjaci, bolje kazano svojevrsni kroničari lovnih zbivanja na tom području. Za njih to nije nikakva novost. Dapače, medvjeda je bilo, samo je pitanje u kolikom broju. Viđali su se tragovi cijelim tim krškim terenom i godinama ranije. Samo ga je malo tko susreo. Znamo da se prije nekoliko godina takav jedan primjerak pojavio i na brdu Perunu iznad Podstrane, doslovno na vratima Splita, o čemu su pisale i naše novine.

Prema tvrdnjama tih kroničara, medvjedi na naše područje stižu u pravilu sa Zavelima, planine u susjednoj BiH, gdje, prema nekim pokazateljima, obitava nekoliko desetaka medvjeda. Krivolov i neprimjereni uvjeti uzgoja natjerali su životinje da pronađu potreban mir u nekom drugom staništu. Pa se, eto, od svih tih blagorodnih područja naše Zagore nastanio u Zabiokovlju i Zamosorju. Ko da im nije dosta muke s divljim svinjama koje im uništavaju vinograde i krumpire. Pa sad još i medvjed, a viđali su, kažu, i srne. Samo im još i one trebaju, govore stanovnici toga kraja.