Kod Otoka na rijeci Cetini u subotu poslijepodne, poslije desetogodišnjeg prekida, održana je utrka Cetinskih, odnosno Otočkih lađa. Radi se o tradicionalnom plovilu koje je nekada ljudima u ovom naselju danas istoimene općine značilo doslovno život, a čija jednostavna izrada je zaštićena kao pokretno kulturno dobro, odnosno nematerijalna kulturna baština. Prije ove na Cetini je održano 6 utrka Otočkih lađa, a onda je nastupilo desetogodišnje razdoblje pauziranja.
- Žao mi je što se dogodio ovoliko dugi prekid. Kada sam ja otišao na rad u Njemačku nitko drugi nije želio preuzeti organizaciju, a kada sam se prije tri godine vratio naišao sam na nerazumijevanje općinskog čelnika. Kada sam poslije izbora općinskom načelniku Silviju Norcu Kljaji predložio da obnovimo utrku Otočkih lađa i tako potaknemo dodatni interes naših mještana on je objeručke prihvatio, a mi iz Športske ribolovne udruge "Didovina" prihvatili smo se posla oko pripreme organizacije.
Dogovorili smo sudjelovanje 16 lađa i 32 lađara, ali su trojica odustala jer nisu uspjeli osposobiti lađe. Startamo uzvodno od mosta na Kerepu, a cilj je kod nekadašnje Kevine lađe. Udaljenost je 1.800 metara. Cetinska ili kako je mi nazivamo Otočka lađa smo mi. To je naša povijest i naš život. Ona nam je bila jedino prijevozno sredstvo preko rijeke Cetine bilo da smo u Sinj išli liječniku, u trgovinu ili da smo nosili prodati poljoprivredne proizvode, prevesti ovce na pašu na drugu obalu rijeke... Brojni Otočani iz te su lađe lovili ribu, žabe i rakove u Cetini i od njihove prodaje osiguravali izvor egzistencije sebi i obitelji.
Stari pričaju da se prije melioracije Sinjskog polja, u zimskim mjesecima, voda Cetine razlijevala između naših zaseoka u Segetu pa sve do Piketa. Naši stari sjedali su u lađu ispred svoje kuće i pristajali u Piketu nadomak Sinja. Kasnije, kada su prestale poplave, a prije nego je izgrađen most preko Cetine na Kerepu imali smo Kevinu i Virinu lađu, odnosno lađare koji su prevozili ljude i ono što s oni nosili s jedne obale rijeke na drugu.
Otočani su se u nekadašnja vremena u lađi rađali, odrastali, živjeli i umirali. To je dio naše povijesti na koju se ponosimo i koju ćemo njegovati jer je ona dio našega identiteta. U danas obnovljenoj utrci koristit ćemo 10 lađa kojima je vlasnik naša udruga i još 6 privatnih lađa. Naročito me veseli što su iznimno veliki interes pokazali naši mladi. Danas smo izmjerili da je temperatura vode rijeke Cetine 14 stupnjeva Celzijevih. Pogledajte kako se u toj vodi snalaze naša djeca, plivaju kao žabe. Posebno bih zahvalio našemu Mići Norcu Kevi, najširoj javnosti poznatom kao kralju žaba, na njegovim stručnim savjetima i sveukupnoj pomoći jer takvog poznavatelja Otočkih lađa i Cetine nadaleko nema – kazao nam je Frano Erceg, predsjednik ŠRU "Didovina" i nositelj organizacije.
- Kako ne bih podržao ovakvu priredbu kad ona na najslikovitiji način kazuje o našoj ne tako dalekoj povijesti. Cetina je zahvaljujući Otočkoj lađi davala izvor egzistencije mnogim pojedincima i obiteljima. Same lađe bile su osnovno prijevozno sredstvo u povezivanju dviju obala Cetine. Šteta je što se izgubilo 10 godina, ali potrudit ćemo se da ovakva priredba ubuduće postane tradicionalna. Poduprijet ćemo udrugu "Didovina" da izrade još veći broj lađa, a vjerujem da će ova priredba potaknuti i brojne pojedince da daju izraditi vlastitu lađu – kaže načelnik Otoka Silvio Norac Kljajo.
- Što ima ljepše od ovoga. To smo mi, to je naša tradicija i ako je nećemo njegovati tko će. Meni je 70 godina. Na Cetini sam proveo punih 60, kad je trebalo dan – noć. Mene su prozvali da sam kralj žaba jer nema gdje nisam lovio žabe. A počeo sam u Cetini. Ni danas Cetina nije bez žaba. Nađe se. Ja imam svoju lađu. Kako nisam ženjen nemam vlastite djece, ali imam od braće i svi su oni zaljubljenici u Cetinu. Ja sam svoju ljubav prema rijeci prenio na njih, a prenosim i na druge mlade. Djeca moraju znati, moraju naučiti veslati, upravljati ovom našom lađom, a ako su i lovci pa nešto ulove tim bolje. Ja ne mogu zamisliti da bi se ova priredba održavala bez mene. Nekima je drago kada me vide da pomažem, a nekima nije. Većini je drago pa me manjina ne zanima. Ovo je danas sve skupa super, ali će dogodine sigurno biti puno bolje i masovnije – kazao nam je Mićo Norac Kevo, rečeni kralj žaba.
- On je za nas Keviće više od kralja. U našem zaseoku je pokrenuta inicijativa da se ovaj lokalitet uz Cetinu koji se oduvijek naziva Kevina lađa ubuduće nazove Kevina lađa kralja Miće. Naš Mićo kojemu nije bilo ravna u lovljenju žaba takvu počast je zaslužio - kaže Dražen Norac Kevo zvani Kapo i tvrdi da prenosi raspoloženje većine stanovnika Priblaća.
Vratimo se na samu priredbu. Lađe je od Kevine lađe do starta iznad mosta na Kerepu u dva plova odvukao čamac triljskih vatrogasaca. Na Kerepu je s jedne na drugu obalu rijeke rastegnut konop kako nitko od natjecatelja ne bi ostvario prednost na startu. Kada je načelnik Norac Kljajo dao znak za start po dva lađara u svakoj lađi snažnim su zaveslajima nastojali dovesti svoju lađu do najbržeg dijela matice rijeke koja im je dala dodatni "gas".
Mada samo natjecanje i nije najvažnije, jer je za ovu prigodu važno samo da su se lađe vratile u Cetinu, lađari su radi međusobnih podbadanja nastojali uloviti što bolji plasman. Pri dolasku na cilj u više lađa je prodrla tolika količina vode da su se potopile pa je stoga pomjerena satnica planiranog finalnog plova i dječje regate. U međuvremenu su organizatori instalirali druge mamce za spretne i sretne Otočane. Postavili su pršute, jedan na kraj grede postavljene uzduž niti pola metra nad vodom, a drugi na gredu do kojega se penjalo namašćenim konopom. Puno je pretendenata na te trofeje palo u vodu prije nego su pršuti dobili poznate nove vlasnike. Kako se približavala noć broj posjetitelja Kevine lađe se povećavao. Svi skupa su uživali u jelu, piću i glazbi Sinova Hercegovine, a na kraju je sve "začinjeno" velikim vatrometom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....