Postoji jedna lijepa hrvatska narodna pjesma nepoznatog autora koja u stihovima slavi i na poseban način opisuje svaki mjesec u godini. Tako, primjerice, za prvi mjesec pjesnik piše: "Siječanj siječe, svuda snijegom mete, a veljača vesela se plete". Ožujak daje zlatno sunce, a travanj krasi brda i vrhunce.
Upravo taj travanj, pred samim završetkom, odlučili smo opisati kroz prizore iz jednog, nažalost, još uvijek napuštenog sela pokraj Imotskog.
To kamenito selo, svojevrsni ručni rad nekadašnjih kamenoklesara, smješteno u brdima iznad grada, među napuštenim, ali i ponekim obnovljenim te nekoliko novoizgrađenih kuća na starim temeljima, svojom travanjskom ljepotom nadmašuje mnoga slična mjesta, ne samo u Imotskoj krajini nego i u cijeloj Dalmatinskoj zagori.
Simbol ljepote i prolaznosti
Uistinu, u tom selu travanj u svom punom proljetnom raskošju krasi krajolik zelenilom trave, rascvjetalim i mirisnim voćkama te cvijećem. Bjelina krošnji na stotine rašeljki, uz skladnu simfoniju ptičjeg pjeva, stvara prizor koji oduzima dah. Mir, čist zrak i netaknuta priroda dodatno upotpunjuju doživljaj – pravi mali raj na zemlji.
No, ovo mjesto krasi još nešto: opojni mirisi rascvjetalih trešanja i višanja. Prava mala, predivna "džungla" proljetnog voća. Takav ugođaj teško je pronaći igdje drugdje kao u starom Medvidovića selu, nadomak Imotskog.
O ovom smo selu pisali i prije pet-šest godina, kada su prizori proljetnog buđenja tek započinjali. Danas, s vremenskim odmakom, riječ je o pravom cvjetnom raju.
Trešnjin cvijet oduvijek je simbol proljeća i savršene ljepote, osobito u Japanu, gdje je poznat kao sakura. U toj dalekoj zemlji cvatnja trešanja predstavlja poseban događaj, a običaj promatranja cvjetova – hanami – okuplja sve generacije. Parkovi se pune ljudima koji, sjedeći pod krošnjama, uživaju u prizoru, pjesmi i tradicionalnim jelima. Trešnjin cvijet tamo simbolizira ljepotu, ali i prolaznost života.
I dok u Japanu milijuni ljudi slave cvatnju trešanja, u Medvidovićima u toj ljepoti uživa tek poneki nostalgičar, pokoja ptica – i rijetki posjetitelji. No, svatko tko dođe i vlastitim očima vidi, te osjeti mirise ovoga mjesta, doživjet će istinski praznik za dušu i tijelo.
Povijest sela govori kako je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina ovdje djelovala četverogodišnja osnovna škola i kako je život bujao. No, s vremenom su se stanovnici preselili prema Imotskom polju, bliže svojim imanjima i školama. Selo je postupno opustjelo, a priroda ga je preuzela.
Ipak, ni tada nije prestala njegova ljepota – rašeljke, trešnje i višnje nastavile su cvjetati, ptice pjevati, a priroda je ostala netaknuta i opojna.
Plodovi dostupni svima
– Upravo tako – govori nam inženjer građevine Slavko Medvidović, jedan od rijetkih koji svoje selo nije zaboravio.
Gotovo svakodnevno obilazi rodno mjesto i već godinama provodi zanimljivu ideju. Kao dječaku, kaže, trešnje i višnje bile su mu "zabranjeno voće", brižno čuvano u vrijeme siromaštva.
Danas je odlučio vratiti život selu. Svake zime, već više od deset godina, na stabljike rašeljki cijepi trešnje i višnje – i to uz putove, na javnim površinama, kako bi plodovi bili dostupni svima.
Rezultat je impresivan: više od tisuću stabala pretvorilo je selo u bijelu cvjetnu kulisu. Trešnje i višnje izrastaju iz kamena, suhozida i starog raslinja, stvarajući jedinstven prizor.
U proljeće selo izgleda poput bijele vjenčanice, a sredinom svibnja pretvara se u pravi festival, ne samo za oči nego i za nepce. Sočni plodovi dostupni su svima, besplatno, bez ikakvih zabrana.
– Neka ljudi dođu, uberu, uživaju – poručuje Slavko.
Medvidovića selo tako postaje svojevrsni "dalmatinski Japan u malom", ali s jednom važnom razlikom: ovdje posjetitelji ne samo da gledaju cvjetove, nego mogu i uživati u njihovim plodovima.
Možda će buduće generacije upravo ovdje organizirati pravi festival trešnjina cvijeta, nalik japanskom hanamiju. No već sada ovo mjesto nudi nešto posebno: spoj prirode, tradicije i gostoljubivosti.
Poziv je jednostavan: dođite, povedite prijatelje, uberite trešnje i višnje i ponesite ih sa sobom.
Jer, kako kažu domaćini – tko jednom dođe, uvijek se vraća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....