„Gango moja, ja te piva ne bi‘, da se nisam rodio u tebi“. Veće istine u manje riječi teško da ćete danas pronaći i čuti, pogotovo ako dolazite iz Imotske krajine ili Hercegovine čiji je dinarski gen zapisan i zapjevan kroz ovaj oblik narodnog pjevanja.
Ganga – puna je usta i puna je duša i nema tu puno filozofije; proučavana, tražena, zapisivana, pjevana, moljena i voljena. U duhu Hercegovine i napose imotskih sela, ne živi možda na isti način kao nekad, jer, životne okolnosti i navike življa ovih krajeva su se promijenile, ali još se ne da pisma ova. U kamenu sivcu i dalje je gromka i jaka.
Orilo se u Stuttgartu
I zbog toga ne čudi da je, mijenjajući oblik kroz stoljeća, mijenjala i mjesta gdje se pjeva pa se od polja, slavlja, derneka i sila, dozvala i dopjevala i do dvorana i gradskih središta Hercegovine, ali i Zagreba pa i srca Europe i to narodu što je pjeva, najbliže i najdraže - Njemačke.
Najzaslužniji čovjek za gangine migracije jest mladi Jure Miloš iz Gruda, punokrvni Hercegovac, magistar filozofije i povijesti, etnomuzikolog zaposlen u Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke, predavač i izvođač pučkih pjevanja i izrađivač pučkih glazbala.
Jure, najjednostavnije rečeno, živi tradiciju svoga kraja. Promiče hercegovačku riječ i pjesmu gdje god stigne pa je tako i gangu stavio u posve novi, suvremeni kontekst. Naime, od 2023. godine Jure održava radionice o pjevanju gange (tzv. Škola gange) i to ne samo u zavičaju, nego i u Zagrebu i Njemačkoj. Upravo smo ga ulovili na povratku iz Stuttgarta gdje se orila ganga i gdje su iseljeni Hrvati učili pjevati narodnom pjesmom svojih predaka.
- Negdje u studenom 2023. sam primio poziv od Kristijana Sedaka, profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu koji je bio prilično uporan u realizaciji ideje da pokrene Školu gange. Premda sam po prirodi realist i nisam se brzo uhvatio za tu ideju u smislu provedbe, Kristijan je bio uporan i tako je nekako sve krenulo. Odaziv ljudi ogroman, medijska pažnja također, prostor u centralnim dnevnicima velikih televizijskih kuća…Nisam se nadao.
A zanimljivo je kako na školama gange nisu bili samo ljudi vezani za područje Hercegovine i Imotske krajine već se tu našla i ekipa koja nema veze s ovim krajevima.
- Najviše me iznenadilo što se prijavio velik broj mladih ljudi i dosta onih koji nisu genom vezani za dalmatinsko i hercegovačko područje, našli su se tu ljudi koji jednostavno vole tradiciju i različite tradicijske pjevačke oblike. Ta prva radionica izazvala je pravi „bum“, nešto drugačije, nešto što se do tada nije napravilo…Iako postoje razne folklorne grupe i škole, ovakvi karakteristični pjevački oblici nisu se još nigdje na ovakav način izučavali.
Ljudi željni pisme
A zašto je to tako?
- Gangu u pjevačkom obliku rijetko tko predaje jer ju je baš teško objasniti, ne da se klasično notno zapisati, razumiju je samo oni koji je pjevaju, a oni obično nisu školovani, educirani da bi mogli prenijeti to znanje na ovakav „školski“ način. Ganga je pjesma duše, srca i kao takva dolazi i iz nas izlazi.
A kako je ta zagrebačka školica dobro došla, krenulo se i put Offenbacha u Njemačkoj gdje je zanimanje za gangu također preraslo očekivanja i izazvalo pravu malu senzaciju:
- Onda opet Zagreb pa kući svojoj. Pritisnuli me ovi moji Hercegovci kako svugdi ‘odam i učim gangati, a kod kuće ništa. I šta ću, na inicijativu mojih prijatelja Jerka Sesara, Ivana Baraća i mog brata Damira s kojim i pjevam gangu, krenulo se put Širokog. Bez ikakve posebne medijske najave, za školu gange se prijavilo preko četrdeset osoba.
Tu sam vidio da su ljudi željni pisme, naroda, tradicije, željni čistokrvne vlastite povijesti. I tako je krenulo. Kasnije smo radionice počeli održavati po čitavoj Županiji Zapadnohercegovačkoj – Grudama, Posušju, Širokom Brijegu i Ljubuškom. Preko šezdeset prijavljenih!
S obzirom na to da je Jure etnomuzikolog i osim gangaškog urođenog gena posjeduje i određeno znanje i tehnički je potkovan, najprije je krenulo s malo teorije:
- Većina ljudi kaže „ja ti ništa ne razumin šta se tu piva!“ E kad ne razumiš, kako ćeš onda pivat‘? Gangu je najvažnije najprije naučiti slušati. I baš zato je važno napraviti temelj, podlogu za pjevanje na ovim radionicama kako bi se na kraju i propjevalo kako spada.
Ganga se, što je osobito zanimljivo, ne pjeva samo kako je uvriježeno mišljenje u Imotskoj krajni i Zapadnoj Hercegovini, dapače. Gangaju i u Trebinju, Gacku, Nevisinju, Bileći, ali i Bošnjaci imaju svoj glasove u gangaškom pjevanju:
Pjevaju je i Bošnjaci i Srbi
- Pjeva se i u južnoj, sjevernoj i sjeverozapadnoj Hercegovini, istočnoj također. Posve su netočni podatci koji se najčešće uzimaju kao relevantni o isključivo imotskom i zapadno hercegovačkom području. Netočni su navodi i da je pjevaju samo Hrvati, to je iskrivljena istina. U čitavoj se Hercegovini ganga.
Pjevaju je i Bošnjaci muslimani, kao i hercegovački Srbi, možda ne brojnošću melodija kao kod nas, ona je u njih oskudnija, ali je činjenica da je gangaju. Zanimljivo je i da je na području Crne Gore, konkretno Plužina također udomaćena, vjerojatno zbog povezanosti Plužina s hercegovačkim mjestom Gacko, barem sam takve zaključke usvojio svojim istraživanjem. Brdski dio Neuma, mjesta uz Neretvu, sve su to gangini krajevi… Danas doduše manje nego prije, ali neosporno je da je ukorijenjena i u tim područjima.
Da rezimiram, Hrvati su gangaši u najvećem broju, a Imotska krajina i zapadna Hercegovina definitivno jesu njezina kolijevka. Ona je ovdje melodijski najrazvijenija i najraznolikija i tu je njezino centralno pjevanje, ali nije ekskluzivno i samo naša kako se to netočno plasira.
Nezgodno je s etnomuzikološke strane tvrditi gdje je neki tradicijski glazbeni oblik nastao jer moramo imati dokaz za to, ali da se slikovito izrazim – potres je najrazorniji u svom epicentru, pa je logično i da je ganga nastala ondje gdje je najviše ima i gdje se najviše pjeva.
A i prvi rad o gangi napisao je prvi doktor etnomuzikologije u Bosni i Hercegovini fra Branko Marijić koji je rodom s brda sjevernog dijela Mostara (selo Vrdi) i koji kaže kako je ganga do njegovih krajeva došla baš iz Imotske krajine i Bekije (op.a. gornja i donja Bekija, Grude i Posušje), a zna se da je granica između tih mjesta nastala Požarevačkim mirom 1714. godine:
- A šta narod zna šta je granica i koliko mari za administrativne podjele! Još jedna netočna informacija se može čuti, a to je da su imotska i bekijska (Grude i Posušje) ganga drugačije vrste. Ali kultura i pjesma ne znaju za granicu jer ljudi su se i prije i poslije granice družili i pjevali, pogotovo dok je bio jaki pazar u Imotskom. Prijateljevanje i slične navike s jedne i druge strane su bile jako izražene.
Navalili mladi pjevači
Ne zna narod ni danas što je granica. Pa iako se manje pjeva i manje aktivno živi, ganga nalazi svoj put kroz procijepe novih navika i prilagođava se baš kao i kroz prošlost. Znanstveno se potkrjepljuje i stavlja na pijedestal povijesti i identiteta. Ruši predrasude da je stvar nekog zaboravljenog vremena jer puno mladih silno želi naučiti gangati.
- Na našim radionicama preko devedeset posto ljudi je mlađarija, čak je bilo par dječaka od samo deset godina. Danas veliki utjecaj imaju mediji, javnost, popularni sadržaji, a ganga je dobila medijski prostor zadnjih godina.
I vrlo je važno naglasiti da ovakva vrsta narodnog napjeva nipošto nije primitivna već rezultat natprosječno inteligentnog suživota s prirodom i apsolutna preciznost u izričaju unatoč manjku formalnog obrazovanja. Za nju je potreban savršen sluh i nemoguće ju je zapisati klasičnim notnim zapisima.
A ne zaboravimo da je ganga uvijek i neizostavno bila i poruka - ljubavna, sociološka, često i politička.
‘Ko je znao slušati što se ganga – mogao je i puno toga čuti!
Jure kaže kako nikad nije odbio svoje Imoćane pa bi u budućnosti „zanovio“ i gangaško pjevanje radionicom u Imotskoj krajini.
Gango moja, tradicijo stara,
jesi lipa da ti nema para!
Moćna, duhovita, lascivna i svoja. Ganga će se opet vratiti na velika vrata i pjevati punim grlom s obje strane granice koja pismu zaustaviti i razdvojiti ne može.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....