Dionica državne ceste DC62 između Šestanovca i Zagvozda već godinama nosi neslužbenu, ali sasvim opravdanu titulu prometnog rugla dalmatinskog zaleđa.
Riječ je o trasi čiji korijeni sežu još u doba Napoleonove uprave s početka 19. stoljeća. No, dok su Francuzi prije više od dvjesto godina gradili tadašnje najsuvremenije prometnice za povezivanje unutrašnjosti Dalmacije, današnje Hrvatske ceste dotičnu dionicu godinama drže pod tepihom, ostavljajući je na razini nekadašnjih makadama i putova za zaprežna kola.
Stanovnicima općina Šestanovac i Zagvozd obećanja nisu strana. Obnova ove ključne prometne žile kucavice najavljena je još daleke 2008. godine u sklopu programa modernizacije Betterment II. Od tada do danas izmijenile su se brojne vlade i uprave, ali na terenu se nije promijenilo ništa.
Unatoč višekratnim službenim dopisima, apelima i upozorenjima načelnika općina Zagvozd i Šestanovac, Hrvatske ceste ostale su gluhe i nijeme. Koga briga za njih i njihove apele! Boli ove u Splitu i Zagrebu, što bi se reklo, uvo za njihove žalopojke. Kakvi prioriteti, koji bakrači, kada je već svima jasno da politika sve određuje. I prioritete i političku podobnost. Malo je to, za njih biračko tijelo da im se "gazde" iz državnih institucija trebaju dodvoravati.
Štoviše, u jednom našem dopisivanju između potpisnika ovih redaka i eminentnih stručnjaka u pitanju prometne infrastrukture na spomenutoj dionici, kategorično su odgovorili da tako što nije isplativo, jer tobože njom se ne odvija bogzna kakvi promet. Oće reći da su ti, za njih pasivni krajevi, deficitni u pitanju automobila. Tobože, ne vozi se Zabiokovljem. Em što im je gorivo preskupo, em njihove drndave ceste nisu prilagođene za limuzine svjetske klase.
Dok, vidi paradoksa, u drugim krajevima Hrvatske svečano otvaraju stotine kilometara novog asfalta i na manje prometnim cestama, dok se ova vitalna dionica namjerno gurnula na marginu, prepuštena zubu vremena, propadanju i opasnostima koje svakodnevno vrebaju vozače. A šta se sve nije događalo na toj cesti! Ginulo se, rušilo suhozide umjesto metalnih odbojnika, poplavljivali automobili, skretalo u državnu "mušu"… svašta nešto. Ne pada nam na pamet kako dolično opisati sve te cestovne vratolomije…i sve to, bez pretjerivanja, zbog lošeg stanja kolnika. Isuse i Marijo prosvitli im pamet, rekli bi naši stari.
Opet je aktualna
Koliko je ignoriranje ove prometnice neodgovorno, ponajbolje se vidi upravo sada. Najavljenim ili povremenim zatvaranjem tunela Sv. Ilija kroz Biokovo, vozači iz Imotske krajine, ali i na desetke tisuća putnika iz susjedne Hercegovine, ostaju bez svoje primarne veze prema Makarskoj rivijeri.
Uz skupu autocestu A1, upravo je ruševna dionica DC62 jedina preostala alternativa za prekogranični i lokalni promet. Umjesto sigurne, široke i moderne prometnice dostojne 21. stoljeća, vozači su prisiljeni na vožnju uskom, nepreglednom i rupa punom stazom koja jedva zadovoljava uvjete za dvosmjerni promet.
Ne bi tio grišit dušu, jesu ove godine asfaltirali malo od Zagvozda prema Župi. Digdi su malo "udarili" i bagerom, čini se ka da su tili ispraviti koju krivinu i baciti ljudima prašinu u oči. Krpali su cestari i kod Šestanovca, pa taj dio više onako izgleda ka šahovska ploča. Tobože rade. Bi, kažu, i više i bolje, ali ubi ih birokracija, nesređeni imovinsko-pravni odnosi i to što ljudi čije se čestice nalaze položene uz prometnicu u slučaju njene rekonstrukcije budu tražili koji cent više za obeštećenje.
A oni nemaju novca za prosipanje. Otišlo je mnogo za mostove i tunele u Omišu. One tunele što su ih zatvorili za onog velikog požara u kojem je život izgubilo šest osoba. One iste tunele koji, kažu neki, navodno nisu imali ni rezervni izvor napajanja koji osigurava rad rasvjete u slučaju nužde i svih drugih kritičnih sigurnosnih sustava ako dođe do nestanka električne energije. I još nešto, neki, opet moram napisati navodno, o tom nedostatku pismeno su obavijestili nadležne. Ali koga briga. Može i bez toga. Šta bi oni, i tunel i rasvjetu? Vidi majke ti. Oni utukli milijune, a ovi žele svjetlo. Koji bezobrazluk, zar nemaju farove na automobilima.
To svjetlo na kraju jednog drugog tunela umjesto birokratskih objašnjenja traže i mještani Šestanovca, Zagvozda i oni iz okolnih mjesta. Zbog toga otvoreno pozivaju ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića da osobno sjedne za upravljač i provoza se ovom dionicom državne ceste.
Prozvali ministra
– Ako ministar i uprava Hrvatskih cesta smatraju da je ovo cesta dostojna kategorije državne prometnice i da odgovara standardima europskog prometa u 2026. godini, neka prođu njome u špici sezone ili u uvjetima kada je tunel Sv. Ilija zatvoren. Možda tek tada shvate da ova dionica više sliči stazi za kar i konje nego modernoj prometnici – poručuju ogorčeni stanovnici zaleđa. Tek kada se zaleti "uz Mužine", uži cestovni usjek ili usko grlo koje se u javnosti često spominje kao dionica na kojoj se "vozite na vlastitu odgovornost", ima da mu se promptno zalijepi želudac za bubrege.
Sramota za HC još je veća kada se pogleda tko uopće izvještava o ovom problemu. O pokretanju dugotrajnih postupaka za izradu projektne dokumentacije i tenderima od skromnih 50.000 eura prije nekih mjesec dana uvelike izvještavaju sarajevski mediji poput Radio Sarajeva, naglašavajući važnost ove prometnice za vozače iz BiH. Porazna je činjenica da se javnost u susjednoj nam državi više brine o infrastrukturi u dalmatinskom zaleđu nego sama državna tvrtka zadužena za njezino održavanje. Dok HC projekt "modernizacije", moramo dodati, tko zna koji po redu, ponovno rasteže kroz dugotrajne papirnate procedure – gdje je rok samo za izradu dokumentacije 200 dana, vozači na terenu ostaju prepušteni sami sebi.
Kako bi ova informacija, da ne kažem osvrt, bila potpuna, trebali smo čuti i drugu stranu (audiatur et altera pars) kao jedno od temeljnih načela novinarske etike i profesionalne prakse. Međutim, nismo. A jesmo tko zna koliko puta ranije. I odgovor je uglavnom bio isti. Nekako kampanjski recitiraju isprazne naučne slogane naših PR stručnjaka, bez ikakve stvarne vizije ili autentične ideje, što savršeno odgovara stihovima Azrina frotmena Branimira Johnnyja Štulića "…lutke bez krvi, bez trunke ideje… iza prozora nemirnog sna osjećam njihove sjene…"
Sjena je pala i na rekonstrukciju DC62, koja ne smije više biti predizborno obećanje i projekt koji se svako malo "vodi u pripremi". Dionica Šestanovac – Zagvozd zahtijeva hitne radove na terenu, a ne nove godine birokratskog odgađanja.
I da, još da ne zaboravimo, u slučaju da se i odluče za takav kapitalni projekt, valjalo bi staviti i koje rasvjetno tijelo.
Zlu ne trebalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....