Brojni zaseoci u Biokovskom selu u općini Zagvozd, nažalost, danas su napušteni. Tek poneki stari stanovnik ostao je na rodnom ognjištu. Sve ostalo odavno se odselilo. To je sudbina koja ne prati samo te predjele Imotske krajine. No, ima trenutaka kada upravo ti zaseoci ožive, kada u njih uđe duša nekadašnjeg vremena, vremena kada su se dimili dimnjaci kamenih kuća ispod gordog Biokova. Tako je bilo i ove zadnje nedjelje u kolovozu.
Zaseok Zec Kruševac jedan je od brojnih u Biokovskom selu, a u njemu danas žive samo dvije starije žene. Ali, neki mladi izdanci nekadašnjih stanovnika dosjetili su se da, osim njih koji vikendom navrate iz Splita, Makarske i drugih mjesta, u zaseok mogu privući i druge ljude – iz susjednih zaselaka, pa i iz cijele Imotske krajine.
Tako su unuci i praunuci nekadašnjih Zec Kruševaca osnovali udrugu i nazvali je Sveti Ante – Vitrenik. Prvi im je zadatak bio organizirati turnir u balotama, na balotani na samom ulazu u zaseok. Prvi takav turnir održali su prošle godine, a došlo je nekoliko balotaša iz susjednih zaselaka. Igralo se, natjecalo, zavrtio se poneki janjčić na ražnju, nazdravilo se domaćim vinom, zapjevala se ganga. Bilo je lijepo. Rekli su tada sebi da će i sljedeće godine ponovno organizirati isto.
– Tako je, veli prof. Marijan Zec Kruševac, sa stanom u Splitu, ali sada i dušom u zaseoku svojih predaka.
– Vidjeli ljudi da je nekako preko balota sijevnulo i ono zajedništvo, druženje, pa ove godine imamo ni više ni manje nego 34 ekipe balotaša. Čak su nam došli i iz Zmijavaca, gdje mnogi naši, ovdje u brdu, imaju svoje vinograde i obradive površine u Imotskome polju. Vidite, druže se ljudi, pjevaju, igraju se. A ono što je posebno lijepo – naša djeca, moja i mojih susjeda, sada se ovdje, u ovom zaseoku, upoznaju. U Splitu su se možda i susreli, ali se nisu poznavali. Danas se druže, igraju i već stvaraju planove za nova viđenja u Splitu. Zar to nije lijepo!? A vidite, ove zadnje nedjelje u kolovozu bilo je 34 ekipe na balotama, a već sljedeće ih godine može biti pedeset, to sada već mogu tvrditi – govori prof. Marijan Zec Kruševac.
I eto, tako je zapušteni zaseok oživio. Dimilo se, ali ne iz dimnjaka napuštenih kamenih kuća, nego s vatre na kojoj su se pekli brojni mladi janjci.
Svirala je harmonika u rukama velog majstora Josipa Martinovića iz Glavine Donje kod Imotskog. Došli su susjedi iz Kruševca iz Krstatica, Slivna, Zagvozda, obližnjih Bakota. Čuo se dječji smijeh, njihova se vriska razlijegala do Biokova. Pjevale su gangašice Ruže Imotske krajine, a poznati guslar Ivica Dedić iz Zagvozda razgalio je duše starijih. I tako su obične balote, na običnom boćalištu, ujedinile zaboravljenu radost kamenih kuća taseoka sa svim njihovim gostima.
Nepravedno bi bilo zaboraviti i pobjednike turnira. Stigoše čak iz Zmijavaca i to momčad Stari mlin – Todorić montaža. U finalu su pobijedili ekipu iz Zagvozda, a kako rekoše, već su se prijavili i za naredni turnir, u ljeto 2026.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....