Jedan od zaštitnih znakova splitske crne kronike Ivan Giljanović Giljo, koji je osuđen zbog pokušaja ubojstva Marka Bekavca na pet godina zatvora, te ranije za kaznena dijela iznude i lihvarenja, zbog čega je odležao tri godine i deset mjeseci, odlučio je reći zbogom tom životu i posvetiti se sportu?
Vijest nam je pomalo zvučala nevjerovatna, s obzirom na Giljanovićevu prošlost, navike i sklonost upadanju u probleme svako malo. No, potvrdu tih informacija dobili smo od nekoliko izvora, jedan od njih je najbolji vrgorski sportaš Nikica Radonić koji je višestruki prvak Hrvatske u kick-boxingu, biviš europski i svjetski šampion u tom sportu i odnedavno profesionalni boksač.
Naime, Radonić zbog nedostatka osnovnih uvjeta za rad i trening već godinama minimalno tri do četiri puta tjedno putuje iz 100 km udaljenog Vrgorca u Split, na treninge u BK „Split“, kod Davora Jurića i Zvonka Giljanovića, istaknutog boksačkog trenera koji je otac od našeg sugovornika i čestog gosta udarnih vijesti na portalima i u novinama. Mlađi Giljanović završio je Kineziološki fakultet u Splitu i ima titulu profesora, međutim rad s djecom u školi nije ga baš dosad privlačio, adrenalin ga je „pucao“ ne neku druge stvari, van zakona. Je li tome došao kraj?
- Da, dobro ste čuli pokrenuo sam „Team Radonić“, koji će brinuti o boksaču Nikici Radoniću, koji ima sedam pobjeda u profesionalnom boksu. Ja sam inače profesor kineziologije, licencirani trener u boksu i kondcijski trener. Cijeli život sam u sportu. Moja uloga je u ovom timu spojiti: znanost, praksu i organizaciju, što je ključno danas u profesionalnom boksu. Povezujem pripreme, kondiciju, logistiku, rad trenera, menadžerski smjer i profesionalne standarde - kaže Giljanović, na početku razgovora.
Tko je sve u tom projektu i koje uloge imaju?
- Tu je moj otac Zvonko, koji je u dvorani više od 45 godina, radio je s olimpijcima, bio je izbornik reprezentacije i vodio je BK „Split“ kroz zlatna vremena. On je jedini trener u hrvatskom boksu koji je za života dobio Nagradu za životno djelo Hrvatskog boksačkog saveza - što govori sve. Po meni on je najveći trener boksa u Hrvatskoj. Nikica danas ima tehniku koja nosi otisak Giljanovićeve škole. Znanje takve vrste ne može se kupiti, prepisati ili naučiti preko videa. Neizostavni dio priče je Davor Jurić, trener koji od prvih koraka radi s Nikicom, naša radna snaga u dvorani. On drži dnevne treninge, sparinge, korekcije pokreta i tehničku rutinu. Kad smo Zvonko ili ja odsutni, Davor drži ritam i kontinuitet. U profesionalnom boksu takva osoba nije pomoć, nego osovina.
Priču je podržao i jedan poznati poduzetnik?
- Mislim da je to bilo presudno. Bez gospodina Marija Rajića sve ovo ne bi se moglo ostvariti. On je prepoznao da iza Nikice postoji rad, sustav i ljudi koji stoje iza borca. Dao nam je okvir, sredstva i uvjete u kojima možemo stvarati profesionalnu priču. On osigurava: pripreme, kampove, logistiku, opremu, sparinge…
Radonić je jedno vrijeme surađivao s Ivanom Dijakovićem, poznatim menadžerom i vlasnikom „UFD Gyma“ u Düsseldorfu, koji je usko vezan za karijeru ponajboljeg hrvatskog MMA borca Roberta Soldića. Kako on gleda na ovo?
- Projekt ima međunarodni smjer, a za to je zadužen Dijaković, koji je jedan od najutjecajnih menadžera europske borilačke scene. Njegova procjena Nikice bila je jasna: „Može naprijed“. Ivan se brine o izboru protivnika, tempu napredovanja, ulasku u europske rang-liste…
Koji su po vama dometi Radonića u boksu?
- Riječ je o borcu stare škole, kojem su na prvom mjestu tri postulata: rad, disciplina i poštovanje. Nije sklon preskakanju stepenica, zna što je profesionalni rad i radi svaki dan kao da je prvi. Idelan borac za sustav ovakvog tipa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....