Ma tko još nije čuo za Gucci, onu luksuznu modnu kuću sa sjedištem u Firenci iz čijeg je proizvodnog programa diljem ove zemaljske balote otišlo ni broja se ne zna koliko obuće, konfekcije prema standardiziranim modelima i veličinama, mirisa i kozmetike... i da, onih ženskih torbica od svinjske kože za kojima su poludjele slavne osobe diljem svijeta. Manje je, pak, poznato da i Hrvati imaju svoju modnu ikonu. Naturaliziranog Guccija od nekih pedesetak kilograma žive vage, oko kojeg se prije nekoliko dana digla velika graja.
Zapravo, radi se o malenoj svinji kojoj je njezin vlasnik namijenio bolju sudbinu od one da bude sirovina za kakvi modni dodatak i da je razvlače po modnim pistama... Od nemila do nedraga. Međutim, neki drugi ljudi "modno osviješteni" pošto-poto su se htjeli domaći toga komadića svinjske kože pa je, umjesto u Firenci, prajac završio u Imotskom. Srećom, ne na ražnju, nego u "kučaku".
Zapravo, ovo je tek sažetak jedne puno zanimljivije priče o ljubavi čovjeka i životinje. O jednom višeslojnom odnosu koji dokazuje da se čistoća čovjekova srca mjeri prema načinu na koji tretira životinju.
Naime, priča o malenom Gucciju započela je zapravo prije nekoliko dana, kada je ova svinja, koja je kao božićni dar prije tri mjeseca iz Krivodola stigla u Krvavice, u marinu Ramova, doslovno postala viralna nakon dramatične potrage koja je potresla cijelu Makarsku rivijeru. Posebno što je ovaj četveronožni gost s karakterom, biografijom, kako tvrde mještani, imao bolji društveni život od pola rivijere. Stoga je nestanak ovoga neobičnog kućnog ljubimca iz Krvavica, odnosno iz dvora Tončija Čizmića, u drugi plan potisnuo priče poput cijene apartmana za iduću sezonu i gužve na Jadranskoj magistrali.
U zaleđu
Ona počinje nekoliko kilometara u zaleđu, u selu Krivodolu, na farmi Denisa Čujića. Ondje je Gucci, tada još anonimni predstavnik svinjskog roda, živio sasvim pristojnim seoskim životom. No prije nekoliko mjeseci seli se u Krvavice, malo mjesto tik uz more, i tu kreće transformacija od običnog praseta do lokalne zvijezde.
Njegov novi vlasnik Tonči Čizmić kaže kako je sve krenulo spontano.
– Došao je malo na zrak, da vidi more – veselo će Čizmić. U prijevodu: prasac je stigao na višemjesečno "ljetovanje". Smješten nedaleko od obale, Gucci je brzo postao atrakcija. Posebno što se ovaj novi stanovnik Krvavica svakodnevno slobodno prošetavao marinom poput kakve zvijezde, izazivajući čuđenje među lokalnim stanovništvom. Mnogi su zastajali, fotografirali ga, raspitivali se o prehrani i karakteru. Djeca su ga mazila, dok su oni stariji komentirali kako bi ga bilo bolje vidjeti na ražnju, gdje iz njega "soče" one kapljice o‘ zlata. Valjda su te iste misli potaknule želudac i njegovih "otmičara".
A onda – nestanak. Jednog jutra Gucci nije bio tamo gdje bi trebao biti. Vijest se proširila brže od bure. Društvene mreže su se užarile, mještani su nudili informacije, a teorije su rasle proporcionalno temperaturi zraka. Je li otet? Je li sam otišao? Je li ga netko "posudio"? Tonči je, pak, bio uvjeren da je riječ o krađi.
– Nije on tip koji bi tek tako otišao. Znate, nije mi bilo svejedno. Zavolio sam tu beštiju. Inače volim životinje. Imamo ovdje u ovoj svojoj marini tridesetak mačaka, nekoliko pasa, ptica..., ali on mi se zavukao pod kožu. Nudio sam čak nagradu od 500 eura samo da mi ga vrate. Govorilo se da su ga odveli komunalci radi sprječavanja širenja svinjske kuge, zatim neki bauštelci kojima je zinula guzica na pedeset kila mesa. U svakom slučaju, nakon nekoliko dana neizvjesnosti, Gucci je vraćen. Okolnosti povratka ostale su djelomično nejasne, ali prasac se pojavio – živ, zdrav i, prema riječima vlasnika, pomalo uvrijeđen. Krvavice su odahnule. Mještani i njihovi gosti dobili su nastavak priče. Sve je izgledalo kao kratka epizoda u zimskoj sapunici. Za razliku od većine sezonskih i postsezonskih senzacija, Gucci nije bio rezultat marketinga, nego čiste slučajnosti i malo dalmatinskog humora. Ime, naravno, nije prošlo nezapaženo. U mjestu gdje se i dalje raspravlja je li kava poskupjela 20 ili 30 centi, imati prasca imena Gucci bila je svojevrsna ironija sama po sebi.
Drugi dio
No mir nije dugo trajao.
Gucci je ponovno nestao. Ovaj put bez dramatičnih objava i potrage širokih razmjera. Čizmić danas tvrdi da se prasac trenutačno nalazi u svojevrsnom "pansionu" u Trilju.
– Na sigurnom je. Malo se odmara od medijske pažnje – tvrdi pomalo ironično ne otkrivajući detalje, ali poručuje da će se Gucci uskoro vratiti kući.
– Ako sam uspio izgraditi ovu marinu s dvjesto vezova, bome ću dovesti i svoje prase doma. Ispunit će Tonči sve što zakon propisuje. Već sam mu našao i novi smještaj gore u staji poviše Magistrale. Sve ću napraviti šta treba. Zavolio sam ga, očiju mi, ne bi ga da za ne znam šta. Nema tih para. Otkad sam ga dobio, više ne jedem svinjetinu. Ozbiljno vam kažem – uvjerava nas ovaj ljubitelj životinja.
O njegovoj novoj adresi nešto više zna Denis Čujić. Upravo je iz njegove farme u Krvavice stigao Gucci.
– Tada gučić s desetak kila uredno je registriran i prodan Tonču kao dar. Zajedno ga je dobio s jednom kokom. Kokoš ispekli i pojeli, a guče postalo lokalna senzacija. Trenutno se nalazi u egzilu (prihvatilištu za životinje) u Trilju. S obzirom na svinjsku kugu, poduzete su mjere za njegovo zbrinjavanje, nakon čega će ponovo biti vraćen na moju farmu, koja zadovoljava sve uvjete i mjere za suzbijanje i širenje ove opake bolesti. Pretpostavljam da su se ljudi malo uplašili, pa je svinja završila tu gdje je sada. Nadam se, kada Tonči zadovolji propisane uvjete, da će Gucci ponovo biti vraćen svom vlasniku – ističe Čujić.
I tako je prasac iz zaleđa, s privremenom adresom na moru, postao lik s dvostrukim nestankom i gotovo filmskom radnjom. U nekoliko mjeseci "ljetovanja" na rivijeri postao je simbol jednog neobičnog početka godine u koju smo, evo, dva i pol mjeseca ugazili. Mještani danas o svemu govore s dozom ironije.
– Dok drugi imaju influencere, mi imamo prasca – domeće jedan od stalnih gostiju malenog kafića u marini Ramova, u kojoj se svakodnevno okupljaju prijatelji našeg Tončija pružajući mu podršku i nadu da će sve dobro završiti. Vjerojatno je u toj rečenici možda sažeta cijela ova priča. U vremenu kad svaka sitnica postaje vijest, Gucci je uspio ono što mnogi pokušavaju – privući pažnju bez velikog plana.
Hoće li se ponovno pojaviti u Krvavicama i nastaviti svoju rivijersku karijeru, ostaje nam vidjeti. Ako je suditi po Tončiju Čizmiću, povratak je samo pitanje dana. Samo da mu još uredi boravak. A to njemu neće biti problem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....