Tiho i dostojanstveno, Rašćanci su se oprostili od diplomiranog ekonomista Milana Ratimira Kovačevića (1944. – 2026.), čovjeka koji nije skrivao svoju ljubav prema domovini, rodnim Rašćanima, ali i prema botanici. Upoznali smo se prije četrnaest godina, spojio nas je dugogodišnji sportski novinar Jakov Kovačević iz Makarske, inače Milanov rođak, s kojim je odrastao u rašćanskom zaseoku Malom Godinju. Tada je, nakon desetljeća skrivanja, ovaj diplomirani ekonomist, koji je proveo radni staž u bankarskom sektoru, prvi put odlučio javnosti otkriti da u Zabiokovlju postoji pravi mali arboretum.
– Uspio sam uz pomoć susjeda i rođaka Jakova Kovačevića uzgojiti oko 120 vrsta i podvrsta stabljarica te grmolikih biljaka iz raznih klimatskih područja – od mediteranskoga, preko kontinentalnoga do alpskoga. Ljubav prema biljnom svijetu rodila se prije 60 godina, kad sam navrnuo prvu trešnju, i potrajala je sve do danas. Vjerojatno se pitate kako sam došao do svih biljaka. Pa nešto sam kupio, a nešto pronašao u prirodi – prije skoro desetljeće i pol govorio nam je Milan dok smo obilazili njegov zaselak, koji je 2008. godine proglašen kulturnim dobrom. Posebno je ponosan na biokovsku jelu, koju je donio 1959. godine sa Svetog Roka (1235 n/m), jednog od biokovskih vrhova.
– Riječ je o endemskoj vrsti o kojoj stručnjaci nemaju jedinstveno mišljenje, koja je uz tisu jedina naša četinjača. Inače, brzo se i višekratno obnavlja iz panja. Kada sam je donio prije šest desetljeća sa Svetog Roka, bila je visoka pedalj, a danas je, kao što vidite, dosegnula visinu veću od 20 metara. Biokovska jela je, uz hrast lužnjak, ugrožena biljna vrsta. Međutim, ona je na ovom području potpuno zdrava, a danas ih na lokalitetu Malog Godinja raste 17 – otkrio nam je tada.
Osim ovog prekrasnog arboretuma, iza sebe je ostavio trajni spomenik rodnom kraju, a riječ je o monografiji posvećenoj svome mjestu pod naslovom „Rašćane i Rašćane Gornje u povijesnim mijenama“. To djelo na 306 stranica donosi detaljan povijesni pregled kroz stoljeća ovog zabiokovskog sela, koje su komunističke vlasti podijelile 1952. godine na Donje i Gornje. Njegova djeca, sin don Danko Kovačević i kći Ana, s ponosom mogu reći čija su – Rašćanca kojeg je životni put odveo u Split, ali koji nikad nije zaboravio svoje korijene, te je tiho i staloženo pričao o svome selu i Hrvatskoj, koju je neizmjerno volio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....