Evo čuda velikog, evo skoka iz kamenog doba u 21. stoljeće, evo situacije koja će se u brojnim kućama diljem Općine Prgomet proslaviti pečenim janjcima i velikom feštom. Da smo u srednjem vijeku dobošar bi vikao: Dum, dum, čujte i počujte, spremite se na nešto što narod još vidio nije, stiže budućnost... Ali nismo u srednjem vijeku nego u dobu u kojem se u svemir poleti onako za razbijanje dosade. Ali i u kojem, usprkos tome, neki ljudi u našoj zagori još uvijek vodu crpe iz lokava i gustirni. Neki više neće, u selima i zaseocima Trolokvi, Labina i Prgometa za mjesec, dva, tekuća voda će žustro poteći iz špina. Neće se više štedljivo brojati kapi, ni puniti cisterne, ni sakupljati ljudi oko lokvi punjenih kišnicom koji su i do prije desetak godina bili mjesta narodskih društvenih zborova na dnevnoj bazi.,,.
A prije 50 glavna dnevna štacija, na kojoj su se zagledali se momci i cure, prepričavale vijesti, čak i vadile čakije i dizale kubure kako bi selo skupno sačuvalo svoje blago od vodnih osvajača iz okolnog kraja. Dum, dum, čujte i počujte, u sela trogirskog zaleđa, na nekoliko kilometara od mora, konačno stiže voda. Neće se više, kao do sada, gostima na domaćinskim stolovima nuditi domaća rakija, orahovica, vino, whiskey, Coca Cola, nego čaša pitke, svježe vode. Ona se još uvijek stidljivo čuva sa strane i daje tek na upit. Nema kraja veselju zbog dobrih vijesti uz svakoj kući, koja tekuće vode još nema. Još malo, još nekoliko tjedana i radujte se narodi, Prgomet ulazi u moderni život. A tamo gdje je život, stižu i neviste za udaju. Eto što voda naša znači.
-Puštanje u pogon vodovoda za Labin, Prgomet i Trolokve je ogromni napredak za našu Općinu, to je ravno skoku iz kamenog doba, to je gospodarska revolucija. Kotač života se dugo vrtio u prošlosti, barem jedno 50 godina unazad. Idemo konačno naprid. Sveto trojstvo, voda, struja, asfalt se dogodilo. Velika je ovo stvar, tim veća što puno ljudi nije vjerovalo da će nam iz špina poteći voda. Stiže nam iz šibenskog kraja, iz vodospreme Orlovača, od Krke. Ma zamislite vi jednu ženu, mladu curu, koja bi došla ovde u novi život. A nema vode, nema onoga što treba imati. Vratila bi se u prošlost. Kao žene koje bi nekad naprtile na leđa 15 do 20 litra vode u vučiju, ili kantu. I nosile je kilometrima do kuće. I po nekoliko puta na dan. Kasnije su ljudi malo pomalo počeli graditi gustirne, kako je ko ima novaca. Pa su vodu preko hidrofora unosili u kuću - kaže načelnik Općine Prgomet Ivan Skelin, čovjek koji je još prije 20 godina, kada je stupio na ovu poziciju, imao viziju.
Raste cijena kvadrata, grade se vile
Sada kada se njegovo obećanje ispunilo, sada očekujemo i nevistice, ima u Općini puno starih momaka. Imamo dobre vijesti, od kada se pronijela vijest o gradnji vodovoda, posebice od kada su bagerima radnici napravili mrežu i doveli ih do kuća, dogodilo se za Općinu Prgomet nešto važno. Postala je poželjna, bogata mlada za udaju. Virujte nam na rič, ovdje vrijedi ulagati dok još svega ima. Pazite ovo, u godinu dana skočila im je cijena zemljišnih kvadrata. U zadnje dvije godine počele su se žurno raditi kuće za odmor s bazenima. U zadnjih nekoliko mjeseci navalili su stizati upiti mladih ljudi za kupnjom parcele na kojem bi sagradili obiteljsku kuću. Načelniku Ivanu Skelinu gdje god smo bili, domaći zahvaljuju ko dragom Bogu. Zezamo se kako je vrijeme da mu se nakon vode digne spomenik. Kažu ljudi – sve je moguće s povratkom života u njihov iseljeni kraj.
- Donijeli smo jaču struju, nema više treperenja žarulji. Di god je prošla cijev za vodu, cestu smo pokrili asfaltom. Kad se pročulo da stiže voda, cijena građevinskog zemljišta je brzo s euro i po skočila na poviše 60 eura. Prije se ni milimetar ne bi proda, a sada ljudi sa strane stalno pitaju di ima za kupit, ko prodaje. Na nekoliko kilometara smo od mora, Trogira i Kaštela, pa di ćeš boljeg mista od ovoga za graditi kuću. Više od 50 zahtjeva smo u nekoliko miseci dobili od mladih ljudi koji traže zemljište za obiteljsku kuću. A da vidite kuća za odmor, niču kao gljive poslije kiše. U svakom selu već imamo jednu, dvi, tri, stigao je turizam, stižu gosti. Sve se to počelo događati od kada su cijevi za vodu ušle u zemlju. Virujte mi, nema sritnijeg od mene kada vidim sriću naših ljudi – kaže načelnik Skelin.
I ovo je dobra stvar, s obzirom da Općina nema svog zemljišta, pokušat će od države dobiti određeni broj kvadrata na kojem bi se napravila zona za stambeno naselje. Cijena kvadrata će zasigurno biti puno manja nego u gradu. Značit će to povratak života. Pitali smo ljude što misle. U Ane i Ivana Ivkovića iz Ivkovića nas dočekuju s obiljem, pršut, panceta, kruv iz pećnice, dvije vrste sira od njihovih ovaca, sve domaće. Oko njihove kuće je plodna crnica, sto nasada niče. A da je više vode, kakva bi to tek priča bila.
- Bilo je teško. Uprtila bi se vučija i hodaj tri kilometra dole do lokve. Uzmi vodu, 15, 20 litara, vučiju na leđa i tri kilometra doma. Za napojit sve i po nekoliko puta dnevno smo taj put prolazili. Nekad je na lokvi znalo biti i po 50 svita, dice, naroda. Imali smo zajednički bunar isto, ali to bi se popilo u polita. Onda ko niko napravi gustirnu, niko ovo, niko ono. A sad se tiče vode, hvala dragom načelniku, sad kad dođe voda, imaćemo sve. Bit će ovo Kalifornija. I ljudi će se počet vraćat. Evo mene je nedavno na pazaru žena od Trogira pitala ima li di zemlje, da bi kupila, da bi kuću ovdi gradila – kažu nam domaćini.
Mladost ne želi kraj bez vode
Priča se u Općini Prgomet zaokružuje, napravilo se 60 kilometara vodne mreže. Radi se i projekt dokumentacije za brzu cestu. Ima i radna zona. Mijenja se situacija. Načelnik Skelin kaže kako je po popisu stanovništva iz 1921. godine u sedam Kaštela živjelo 5100 ljudi. A u deset sela Općine Prgomet 8100. U Kaštelima danas živi više od 40-ak tisuća ljudi, a u deset sela općine Lećevica, Primorki Doalc i Prgomet samo 2500. E da je voda makar došla prije 50 godina. Ne bi nastupilo toliko iseljavanje, ne bi bilo ni toliko starih momaka koji i dalje čuvaju ognjišta didova. Pričaju nam o tome i u Jadrićima, domaćini su nam Mara i Mijo Jadrić, nude nam ljekovitu lozu od pustih trava, mrtve bi digla, vino, orahovicu, gazirano... Može sve, ali vodu ne pitaj, šalimo se, ali bogme ima logike, skupa je u ovom kraju nemilo.
Mara nam kaže kako bi ona malo uvijek poskrivećki od Mije uzela za vrtal, za cviće. Ali Mijo pazi na svaku kap, ko na oko u glavi. Ne da Mari da troši. Kako i ne bi, i dan danas dio nosi s lokvi. Dio se kupuje u drži u cisternama. Nekad su je muški iz ovog kraja s kuburom za pasom čuvali. Da bi se do nje došlo, čovik bi se pošteno namučija, zato je oni najbolje cijeniti znaju.
- Danas imam Tomosovu pumpu koja crpi vodu iz lokava i prazni, imam dva rezervara, imam tamiće i traktor. Natovarim na traktor jedan rezervar i zalivam tako krumpir, kapulu, verduru. Prije je sve to bilo na ručno, s vodom iz bunara. Nego kako nego pazim na vodu, nema razbacivanja, namučiš se dok je dovedeš, a i košta. Da je došla prije 30 do 50 godina, sva bi mladost ostala ovdi, ne bi nikad u grad otišla. A evo nas, 21. stoljeće i još je nema. I zato kad dođe, vrtit će se u Mije janje - kaže nam naš domaćin.
- Kad dođe, šibat će na sve strane, proširit ću vrt, zasadit ću pusto cvića, jedva čekam da voda stigne. Ja ću je trošit, ja ću je platiti koliko god triba. Neću više štedit, samo će teć, ko slap. Sve ću okolo cviće nasadit, di ti oko padne. Neću više slušat - ne troši uzalud, pazi, rađe prospi vino nego vodu. Bit će ovo ko Hollywood – kaže nam i Mara.
A turizam? Ma pogledajte samo ovo raskošno imanje iz Kesića. U njemu se u ovom kraju nadaleko priča, još više o natkrivenom bazenu s grijanom vodom. Malo dolje još dvije kuće za odmor su se digle. Svako mjesto malo svoj turizam je počelo dizati. Stiže voda, čudo se dogodilo, život se vraća. Znate kako se kaže, ko prvi divojci, divojka njemu. Ovdje će, predmnijevano, uskoro biti boom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....