Iza kamena kuća raste, vratile se kući laste - nekako bi bio najprikladniji uvod u ovu priču iza Biokova. S one sjeverne bande ovog planinskog masiva podno čijih se gudura "skrilo" selo Rastovac, gdje su, zahvaljujući izgradnji tunela Sv. Ilija i njegovom puštanju u promet prije trinaest godina, od onih ilirskih gomila i stećaka, preko stočarskih stanova i bunara i iseljeničkih valova, selo preplavile kuće za odmor i oni bazeni čiji se broj, ako ćemo po duši, pravo i ne zna.
Sve je to zasluga, govore u selu, većinom povratničkih obitelji koje su, eto, gradsku vrevu htjele zamijeniti seoskom idilom.
- To nam je oduvijek bila želja - dodaje Marko Vranjić, inače rođeni Rastovčanin koji je svoju splitsku, potom i solinsku adresu zamijenio onom u Parku prirode Biokovo. I nema dana, kaže, da ne zahvaljuje Bogu na tom činu, jer mu je ta odluka donijela više dobra nego što se nadao. Međutim, od povratka sigurno ne bi bilo ništa da se Biokovo nije "razdjevičilo" izgradnjom tunela, a prije toga i autocestom i njezinim čvorištem u blizini sela.
- Da nema autoceste i one tunelske cijevi prema moru, bojim se da me selo ne bi vidjelo. Ovako smo na samo nekoliko minuta od šljunčanih plaža i trgovačkih centara u Imotskom i Makarskoj. Sve što nam treba imamo nadohvat ruke. Što prije nije bio slučaj. Zamislite samo, da bih iz Solina došao, recimo, do Žnjana na plažu, u idealnim uvjetima trebalo bi minimalno dvadeset minuta vožnje i još toliko da nađem parking. Danas, ja, supruga i naših dvoje djece točno za sedam minuta dođemo na plažu u Bašku Vodu ili Baško Polje. Mislim da vam je to dosta. Da ne govorim o drugim prednostima. Sve što čovjek može poželjeti i što mu je potrebno, ima ovdje - ističe Vranjić.
Svakodnevno u Makarsku
Njegova supruga, inače rođena Splićanka, danas svakodnevno putuje na posao u Makarsku i nikada se više ne bi vratila u grad. Za namirnice tu je "Studenac", pa se s punim vrećama uvijek može vratiti kući s posla. Dok je Marko i dalje poslom vezan za dalmatinsku metropolu iz koje je "naglavačke pobjegao". Mada mu radi toga nimalo nije žao. Autoputom do Splita mu treba sigurno manje nego od Lovrinca do centra grada.
- O kvadratima i cijenama nekretnina da ne govorim. Trenutno se cijena građevinskog zemljišta u Rastovcu kreće oko 100 do 120 eura, što je opet možda tri do četiri puta skuplje negoli je to bilo prije ovih prometnih infrastrukturnih zahvata, ali opet deseterostruko manje nego u gradu. Znači ovdje se živi i bolje i jeftinije, čemu, bar ja mislim, svi žudimo - nabraja Marko one najvažnije čimbenike zbog čega se vratio u selo, danas administrativno u sastavu općine Zagvozd.
Što se tiče djece i njihovih potreba, po njemu, pogodili su "u sridu". U nekoliko kilometara udaljenom općinskom središtu imaju vrtić i školu. Na trening ih vodi malo dalje u Ivanbegovinu i sve, što je najbitnije, stigne. U gradu i svaku dobro isplaniranu "akciju" treba prije realizacije pregledati preko interneta kako bi eventualno uočio moguće prometne čepove na unaprijed zacrtanoj ruti, što bi mu svakako moglo poremetiti planove. Dok toga na selu nema.
Njegovo mišljenje dijeli i Kristijan Varkaš. Također splitsko dite, domaćih korijena. Kao i kod Marka, gradske gužve otjerale su ga na selo. Opet su mu najbitnija djeca. Oni ovdje, kaže, dišu punim plućima. Nekako su slobodnija i daleko od opasnosti koje vrebaju u gradu.
- Što se tiče izvanškolskih aktivnosti, i ovdje, pa i u okolnim selima, imate niz tih aktivnosti i mogućnost da vam djeca mogu trenirati. Upravo sada svoje vodim na trening - najavljuje nam Kristijan da mora ići.
Tridesetak djece
Zahvaljujući njegovoj, Markovoj i još nekoliko povratničkih mladih obitelji, Rastovac danas živi jedan drugi život. Selo je opet nakon tridesetak godina puno djece. Mladi roditelji ističu da su prednosti za razvoj djece nemjerljive. Od čistog zraka, domaće hrane do činjenice da odrastaju u okruženju gdje se cijene neke vrijednosti na koje smo davno zaboravili.
- U selu ima više od trideset djece - veli Ivana Prodan Dedić. Njezina obitelj, uz porodicu Davora i Ivane Gavran, jedna je od rijetkih koje su ostale u selu. Njihovih ukupno šestero djece čine okosnicu "domaće" ekipe koja je ostala vjerna svojim korijenima. Ne žale što nisu otišli. Dapače, drago im je, jer su vjerovali da će doći vrijeme kada će selo i seoski život ponovo biti na aktualni.
- Ovo je nekada uglavnom bio stočarski kraj. Ljudi su držali blago ili se bavili poljoprivredom. Danas imate više od dvadeset bazena i više od tristo gostiju u srcu sezone. Ili duplo više nego stalnih stanovnika. Što se tiče potreba, uvijek može bolje. Mada i sada imamo dovoljno, ako gledamo unatrag desetak i više godina. U svakom slučaju volimo ovaj kraj, naše ljude i život na selu. Kada to kažem, onda u prvom redu opet mislim na djecu. Imaju djetinjstvo za kojim mnogi žude - uvjerava nas Ivana u prednosti života na selu. U Rastovcu, gdje se više ne čuje tišina na koju su navikli. Jer njime sada odjekuju dječji glasovi, a i zvukovi teških građevinskih strojeva. Mjesto, tvrde, proživljava svojevrsnu transformaciju - od onog zaboravljenog do jedne od najtraženijih lokacija za odmor i mjesto povratka mladih obitelji.
U većini onoga što su čuli slažu se i supružnici Ankica i Jozo Ljubić, povratnici iz Švicarske. Inače, Ankica je rođena u Rastovcu, dok je suprug Jozo porijeklom iz Rame. Njihov, posebno Jozin životni put, bio je doslovno put na duge staze. Rođen u Rami, živio i radio u Zagrebu, potom u Švicarskoj, gdje je upoznao svoju suprugu, da bi se naposljetku skrasio tu podno Biokova u parku prirode, gdje su ljudske aktivnosti dozvoljene, ali bez narušavanja sklada prirode.
- Gotovo cijelo selo je u granicama parka. Tu opet vrijede neki drukčiji uvjeti. Mi smo zemljište na kojem smo izgradili kuću kupili prije izgradnje tunela i prije nekoliko godina trajno se preselili. Razlog nije samo nostalgija, već potraga za mirom i prostorom koji grad više ne može pružiti. Mada je Švicarska zemlja u kojoj se poštuje red, rad i disciplina… što bi rekli naši ljudi, opet nešto fali - naglašava Ankica Ljubić posebno činjenicu da život na selu danas nije onakav kakav je bio prije pedeset godina. Infrastruktura je bolja, povezanost s autocestom omogućuje dolazak do većih gradova poput Splita za manje od pola sata, a rad od kuće mnogima je olakšao odluku.
- U gradu si uvijek u četiri zida ili na asfaltu. Ovdje su djeca vani čim otvore vrata - kaže.
Kad zažele
Nažalost, njihova su ostala u Švicarskoj. Ljubići bi ih najradije vidjeli u Rastovcu. Kuća je napravljena, mogu kada zažele - pridodaje 60-godišnja Ankica.
Najviše bi ipak voljela da je seoska infrastruktura u boljem stanju. Posebno lokalna prometnica koja povezuje rastovačke zaseoke i onaj gornji i donji dio sela. Ni vodovodna mreža nije u najboljem stanju. Posebno ljeti, kada je u selu više ljudi i gostiju. Fali i igralište za djecu s obzirom na to da iz Rastovca u Zagvozd u vrtić i školu ide dosta njihovih mališana i osnovnoškolaca. One njihove dvije škole u selu odavno su zatvorile svoja vrata. Pa ne bi bilo zgorega da ponovno zažive. Jer je selo živnulo i nastave li ovim intenzitetom, u Zagvozdu će glavnu riječ voditi njihova djeca. Posebno što su njihovi davno odseljeni ljudi shvatili da uz mir i tišinu i dobru prometnu povezanost, u tom selu pod Biokovom mogu ostvariti i financijsku stabilnost. Jasno, kroz kuće za odmor kojih je tu u Zabiokovlju iz godine u godinu sve više. Osim stabilnosti, na taj su način spriječili daljnje propadanje starih obiteljskih ognjišta. Zato je prednost života u Rastovcu upravo taj balans. Zimi je to mirna oaza idealna za obiteljski život, a ljeti vibrantno mjesto koje živi od turizma.
Ili ne. Rastovčani, posebno povratnici, to tako ne bi koncipirali. Oni su iskusili jedno i drugo. I one kaotične ulice i užurbani ritam koji nameće grad, koji je u jednom trenutku postao ideal kojem su težili, a koji ih je istovremeno ostavljao umornima na kraju dana. A i život na selu koji unatrag nekoliko desetljeća nije pružao mogućnost za pretjerani optimizam. Oni su sada pak izabrali kombinaciju koja spaja najbolje od oba svijeta i u tome uživaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....