StoryEditorOCM
Zagorakomentar

Roditelji, gdje vam je bila pamet kad ste doveli dječicu među 150 tisuća ljudi!? I čemu to crnilo na nevinoj mladosti?

Piše Frano Kiso
7. kolovoza 2025. - 20:02

Marko Perković Thompson napravio je čudesan glazbeni spektakl na sinjskom Hipodromu, no sve oko i izvan glazbenog dijela prepuno je nelogičnosti, bizarnosti i potpunog organizacijskog debakla. Jedna od većih morbidnosti je i broj sićušne djece koja su s roditeljima došla na jedan od najvećih koncerata u svjetskoj i glazbenoj povijesti po broju prodanih ulaznica.

Odmah smo slutili da bi mališani vrlo lako mogli ostati istraumatizirani među svom tom silom posjetitelja, a to se i obistinilo kako je tekao iscrpljujući dan i već opjevana noć. Prvo je spiker više puta pozivao roditelje da su našli nekoliko izgubljene djece, što se nijednom nije dogodilo u Zagrebu, da bi potom djeca zapela cijelu noć i mrcvarila se u limenim kutijama dok su se vozači neuspješno pokušavali probiti iz grada.

Svemu tome smo svjedočili i u susjednim vozilima koja su stajala oko nas do rane zore. Maleni su plakali, pa zaspali, budili se, opet briznuli u plač, tražili piće, hranu, komodan krevet, mokrili su po ulici i očajavali jednako kao i odrasli, s tim da oni nisu imali nikakva izbora da se nađu u toj situaciji. Puno su bolje prošli viši uzrasti, naročito osnovnoškolci i tinejdžeri koji će se sigurno po društvenim mrežama hvalisati gdje su bili i što su radili.

Crnilo na mladosti

Srećom, djeca brzo zaboravljaju i još se brže oporavljaju, ali zato će im ostati uspomena kroz fotografije kako su ih mame i tate od malih nogu zaogrnuli crninom. Bilo je pomalo zaprepašćujuće vidjeti toliko djece u crnim izdanjima, s beretkama i natpisima koji sa sobom nose neke konotacije kojih još nisu niti svjesni. U ustima duda, u bočici Čokolino, a na odjeći ugravirani povici i simboli iz davno propalog režima. Znamo da su djeca danas dosta napredna, ali nekako čisto sumnjamo da su konkretno i objektivno savladali povijesno gradivo koje se ističe na odjeći.

Ne očekujemo baš da ih roditelji odjenu u trenutačno omražene dugine boje, no u ovako mladom, nevinom i neopterećenom životnom razdoblju trebali bi svojim očima upijati neke puno, puno šarenije i radosnije boje. Jasno, ni tu nisu imali previše izbora, a roditelji su opet stavili sebe na prvo mjesto i napravili od njih de facto maskote. Crna je boja tuga, boja koja se nosi na sprovodima, boja ustaških i četničkih uniformi, boja koja je uostalom i u potpunoj suprotnosti sa vjerskim naukom i porukom svjetla i nade.

Čak ni branitelji (osim manjinskih HOS-ovaca) u Domovinskom ratu nisu nosili crno, nego su s nekim puno pozitivnijim idealima krenuli na branik domovine, vjerujući da se bore za svjetliju budućnost i nove generacije koje se neće opterećivati oružjem i stradanjima, niti će naći u prilici da prolaze pakao ratišta i tako veliku žrtvu u borbi za slobodu. Kolektivni narativ je, naravno, da je sve ovo tek puko usađivanja domoljubnih vrijednosti djeci od malih nogu, pa će se upravo pod krinkom toga opravdati sveprisutno crnilo.

Ideja domoljublja

Jako je malo ljudi zadovoljno kako ova država danas izgleda, mnogi su frustrirani njenim smjerom i vođenjem i osjećaju se izdano. To je pomalo kontradiktorno uzevši u obzir da smo nakon komunističkog režima upravo sada u prilici da demokratski stvaramo i biramo društvo kakvo želimo, a uz to smo i među nacijama koje najotvorenije izražavaju domoljublje.

Zato bi nove generacije trebalo na vrijeme uputiti da uče iz naših očiglednih greški i odgajati ih da je domoljublje ne ukrasti, davati, voljeti svoje i poštivati tuđe. Domoljublje je zaista pozitivna i plemenita vrijednost koja može karakterno izgraditi sjajne pojednice i time iz temelja promijeniti društvo nabolje.

Međutim, djeca su na ovom koncertu, između ostalog, naučila da je domoljublje modno crnilo i grlato urlikanje “baci bombu, goni bandu” i “zapalit ću dva-tri srpska štaba da ja nisam dolazio džaba”. Isto tako, njihovi roditelji će čitajući sve ovo ponovno osjetiti nalet bijesa i ugroze, potpuno očekivano promašiti ideju, pa ogorčeno poručiti - a što da pjevamo, partizanske pjesme!? A gdje da idemo - u Kumrovec?!

Mah, nema smisla. Sretno nam bilo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2025 15:02