Stanovnici zapadnih sela Vrgorske krajine bili su presretni kad su potkraj 90-ih godina dobili vodovod vrijedan 15 milijuna kuna, koji im je jamčio ostanak na tom surovom kamenjaru. Od toga je prošlo više od 25 godina, a brojne stvari još do danas nisu riješene.
Jedan dio Kozice, kao i neki zaseoci poput Štulića, još nisu dobili pitku vodu, iako im vodovod prolazi nedaleko od kuća. S tugom, ali i s osjećajem velike razočaranosti, do danas to gleda najveći vrgorski lobist, Branko Štulić, bivši dugogodišnji pomoćnik ministra financija za izvršenje državnog proračuna, čovjek koji ima velike zasluge za realizaciju ovog projekta i mnogih drugih.
S druge strane, mještane Rašćana muče neki drugi problemi. Riječ je o puknućima koja se u ljetnim mjesecima događaju gotovo svaki tjedan. Svjedoči nam o tome Matko Bašić, još uvijek predsjednik Mjesnog odbora.
Čelnicima vrgorskih sela mandat je istekao prije više od dvije godine. No, kako tada vladajuća Nezavisna lista mladih nije raspisala izbore za seoske glavare, taj problem uskoro će dočekati novu vlast u Gradskom vijeću, ako ona bude sklopljena.
– Prilikom gradnje vodovoda u Rašćanima, u dužini od oko pet kilometara, postavljene su PVC cijevi promjera 160 mm. Već tada, pri tlačnim probama, vidjelo se da su jako loše kvalitete i da pucaju. Jednostavno, ne mogu podnijeti tlak od 10 do 12 bara koji je potreban da bi se voda isporučila do Župe biokovske na 500–600 metara nadmorske visine. Zbog toga svakodnevno strepimo kada će cijev puknuti i selo ostati bez vode. U zimskim mjesecima to se događa rjeđe, dok se ljeti to događa praktički svaki tjedan – veli nam Bašić i šalje apel „Hrvatskim vodama“ da se uhvate u koštac s ovim problemom.
– Investitor i nadzor tijekom gradnje vodovoda bile su „Hrvatske vode“, dok je izvođač radova bila „Vodoprivreda“ iz Vrgorca. Mislim da je konačno došlo vrijeme da se uhvate sa stvarima koje su ostavili ili posijali iza sebe – dodaje glavar Rašćana.
Zbog gradnje kuća za odmor i vila s bazenima, ovo zabiokovsko selo sve je primamljivije stranim i domaćim gostima. Međutim, rijetki mogu shvatiti kako usred ljeta, kada dođu na godišnji odmor, njihovi domaćini strepe hoće li imati vode.
– Mi imamo oko 200 priključaka u mjestu, no vodovodna mreža se svakodnevno širi. U selu je trenutno više od 20 kuća za odmor s bazenima. Svi ti ljudi prisiljeni su imati bunare, odnosno šterne s kišnicom, kako bi se gosti mogli otuširati dok se puknuća ne saniraju – zaključio je Bašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....