Tko u proljeće ne sije, taj u jesen ne žanje, dobra godina već je u proljeće vidljiva... Tako se u našim malenim mjestima zborilo dok su se njive orale, dok se sijalo i želo. I molila seljakova proljetna molitva: “Hvala Ti, Bože, i slava/Ti si noć crnu digao/digao s njive, s pašnjaka/digao s rosne livade/Ti si nam opet poslao/predivno mlado sunašce/da nam obasja zemljicu/pašnjake, njive, livade/da nam procvatu ružice/da nam slavuji zaore/do neba Tebi u slavu...”
Od ožujka pa sve do rujna, onomad kad se oralo, sijalo i želo, seljaku nije bilo druge nego – ruke na muke. Pa kopaj, ogrći i zagrći sve dok ne sazori. I kosi, žanji i mlati ako muku suša ne sasuši i krupa ne smlati.
Onda kad je motika kuću hranila, seljak motiku nije ispuštao iz ruku od Sv. Grgura pape ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....