Otkako je zainteresiranim Sinjanima prvi put predstavljeno tehničko rješenje projekta poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture, pod nazivom Aglomeracija Sinj, na jedno pitanje nikako ne stiže odgovor. Pitanje glasi: Zbog čega se voda koja izlazi iz pročišćivača ne ispušta u zapadni laterarni kanal i gravitacijski se ulijeva u rijeku Cetinu uzvodno od Trilja, gdje se već desetljećima ulijevaju nepročišćene sinjske otpadne vode, nego će se posebnim kanalizacijskim sustavom uz pomoć dviju crpnih stanica izravno odvoditi u rijeku Cetinu blizu mosta na Kerepu? Na postavljeno pitanje svi sliježu ramenima, uz obavezni dodatak da je tako predviđeno projektom.
Prema predočenim podacima na budući pročišćivač stizat će fekalne vode iz kanalizacijskog sustava Sinja i većeg dijela naselja Brnaze i Glavice te s područja Otoka odakle će dolaziti posebno izgrađenim cjevovodom. Sinj je do sada imao pročišćivač 1. razine pročišćavanja, na kojemu su se iz pristiglih fekalnih voda uklanjale samo krute tvari. Budući nadograđeni sinjski pročišćivač bit će, objasnili su Sinjanima tehnički stručnjaci, 3. kategorije.
To znači da će se osim primarnog fizičkog, fekalne vode pročišćavati i sekundarno kroz biološko uklanjanje organskog onečišćenja te da će se dodatno tretirati kako bi se otklonili dušik i fosfor kao i patogeni organizmi. Taj treći tercijarni tretman postiže se dezinfekcijom ili filtracijom.
U svakom slučaju voda iz kanalizacijskog pročišćivača koja je prošla treći stupanj obrade ima visoki stupanj čistoće, navodno 97 posto, i pogodna je za ispuštanje u osjetljive ekosustave, a rijeka Cetina svakako spada u takve. Kako ta temeljito pročišćena voda 3. kategorije prije ispuštanja iz pročišćivača zadovoljava visoke ekostandarde, ona se može ponovno koristiti.
Naravno, ne za piće, ali svakako se može koristiti za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta ili u industrijske svrhe. Za ovo potonje u sinjskom kraju nije potrebna, ali za navodnjavanje poljoprivrednih površina svakako jest. Na to su projektanti ili autori projektnog zadatka odvodnje vode 3. kategorije iz budućeg sinjskog pročišćivača očito zaboravili.
Pitanje svih pitanja jest jesu li zaboravili slučajno ili namjerno. Jer projektiranim i izvedenim sustavom odvodnje vode 3. stupnja čistoće od pročišćivača do rijeke Cetine na jednoj strani se radi šteta, jer se prolijeva poljoprivredi korisna voda, a na drugoj će se stalno generirati troškovi koje će proizvoditi rad crpki.
Ima još nešto što će se pojaviti kao posljedica. Laterarni kanal koji ide zapadnim rubom Sinjskog polja od Žutog mosta kod Piketa, istočno od Brnaza, Turjaka i Košuta, ubuduće će najveći dio godine biti suho korito. Njegov dosadašnji glavni sadržaj su fekalne vode grada Sinja.
U dijelu godine kada je povećana hidrologija u taj isti laterarni kanal slijevaju se bujične vode s izvora Gorućice, Ćosinog potoka i Miletina. Više od pola godine ti vodotoci su mrtvi, nema ih, pa će tako, kada mu se oduzmu fekalne vode, biti i sa zapadnim laterarnim kanalom Sinjskog polja.
Nitko se, naravno, ne bi bunio da fekalnih voda u dosadašnjem obliku u spomenutom laterarnom kanalu nikada nije ni bilo. Posebno bi bili zahvalni građani Brnaza, Turjaka i Košuta koji već desetljećima u kontinuitetu trpe nesnosni smrad koji se širi iz laterarnog kanala, naročito u ljetnim mjesecima.
Ako će, kako se najavljivalo i uvjeravalo građane, iz budućeg sinjskog pročišćivača fekalija kao završni proizvod biti voda 3. kategorije, bilo bi poželjno i dobrodošlo da se umjesto putem crpki do korita kod Otoka ta voda ispušta(la) u spomenuti laterarni kanal.
Na jednoj strani ta bi se voda mogla koristiti za zalijevanje poljoprivrednih površina do kojih voda iz melioracijskog sustava Sinjskog polja ne dopire, a na drugoj protjecanjem kroz više od 10 kilometara dugi laterarni kanal ta bi se voda dodatno pročistila i kao takva bila bi manje štetna za vodnu masu rijeke Cetine.
Kada se sve ovo zna, najprostija logika nalagala je postaviti pitanje zašto će se pročišćena voda do razine 3. kategorije crpkama i posebnim cjevovodom izravno odvoditi u korito rijeke Cetine, pri čemu će se u kontinuitetu stvarati troškovi električne energije za rad elektromotora crpki, troškovi rada, amortizacija i drugi, umjesto da se ispušta u laterarni kanal, da dio te vode iskoriste poljoprivrednici, a ostalo da se gravitacijski, uz dodatno prirodno pročišćavanje, ulijeva u Cetinu uzvodno od Trilja.
Višegodišnja šutnja na ovo puno puta postavljeno pitanje podsjeća nas na vrijeme iz prvih godina poslije Domovinskog rata kada se zemlja masovno obnavljala i kada su se posebno masovno popravljali stari i gradili novi vodoopskrbni sustavi. Za glavne cjevovode tada su se gotovo isključivo upotrebljavale posebne cijevi iz uvoza.
U natječajima su se objavljivali uvjeti koje cijevi za vodovode moraju imati, a udovoljavale su im samo te cijevi iz uvoza. I gle slučajnosti, vlasnik tvrtke uvoznika, koja je imala ugovor na ekskluzivu za područje Hrvatske, bila je supruga jednog visokopozicioniranog dužnosnika Hrvatskih voda.
U Hrvatskoj su minulih godina u poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture ulagane milijarde eura. Koliko je od tolikog novca otišlo na moguće nepotrebne sadržaje, poput spomenutih pumpnih stanica i tko su proizvođači i dobavljači tih sustava. Možda upravo radi toga na uvodno postavljeno pitanje kao odgovor stiže šutnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....