Ove godine Imoćani će obilježiti veliku, okruglu obljetnicu. Riječ je o njihovu predivnom stadionu Gospin dolac.
Naime, točno prije 50 godina, davne 1976., ulaskom prvog bagera u tadašnji Jelavića dolac – kršku vrtaču ispod znamenite utvrde Topana i uz rub obližnjeg Modrog jezera – započelo je nasipavanje zemlje i kamenja na dno vrtače kako bi se dobio prostor za nogometno igralište standardnih dimenzija. Bio je to pamtljiv dan za tadašnje generacije, a sretnici koji su ostali do danas svjedoče o remek-djelu prirode i ljudske upornosti – da se iz ničega stvori nešto veličanstveno, današnji gradski stadion Gospin dolac.
Ugledni britanski BBC (British Broadcasting Corporation), najveća svjetska korporacija za emitiranje radijskog i televizijskog programa, svrstala je 2019. godine imotski gradski stadion Gospin dolac među deset najljepših i najneobičnijih nogometnih stadiona na svijetu.
I ranije je stiglo veliko priznanje: Gospin dolac bio je na ljestvici prestižnog sportskog portala Thisblogrules.com proglašen najljepšim stadionom na svijetu. Iza njega su se našli svjetski poznati stadioni poput Kaohsiung National Stadium u Tajvanu, Allianz Arena u Njemačkoj te Estádio Municipal de Aveiro u Portugalu i mnogi drugi.
Dokumenti iz Kraljevine
Skladna suradnja prirode i ljudskih ruku podarila je tako Imotskom – ali i Hrvatskoj, u kojoj se to rijetko ističe – nešto što bi poželjele mnoge sredine diljem svijeta.
Povijest nastanka Gospina doca, nekada zvanog Jelavića dolac (nazvanog po prezimenu stare imotske obitelji Jelavić, iz koje potječe i najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, Mate Parlov), bilježe nedavno pronađeni dokumenti iz 1932. i 1939. godine, koje je dostavio Milivoj Pancirov, Imoćanin s prebivalištem u Dugom Selu.
Treba spomenuti da sam položaj Imotskog, Grada na gori, nije omogućavao jednostavnu izgradnju nogometnog igrališta. U Imotskom je sve ili uzbrdo ili nizbrdo – ravne površine gotovo da i nema. Unatoč tomu, grad je imao nogometni klub "Zagorac", osnovan 1928. godine, a krajem tridesetih djelovao je i "I.Š.K." (Imotski športski klub). Igrači su trenirali i igrali u Imotskom polju, na privatnim livadama, nerijetko i fizički tjerani od vlasnika.
Prvi pronađeni dokument iz 1932. svjedoči kako je uprava kluba "I.Š.K." zatražila od grada odobrenje za teren u šumi Gaj, gdje bi se moglo izgraditi igralište. Odgovora nije bilo.
Drugi dokument iz 1939. bilježi odgovor tadašnje gradske uprave, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kojom se klubu nudi teren zvan Obala, ispod južnih zidina tvrđave Topana. No taj prostor nije mogao zadovoljiti ni osnovne dimenzije igrališta, pa je sve ostalo tek na prijedlogu. Potom je uslijedio Drugi svjetski rat i aktivnosti su zamrle.
Između Božića i Nove godine 1954. u kultnoj Gradskoj kavani u Imotskom vodila se rasprava o tome gdje i kako izgraditi nogometno igralište. Sreća za Imoćane bila je što su imali svoga sumještanina, jednog od tada najpoznatijih nogometnih menadžera, Fulgencija Vučemilovića – šjor Fuđu. U razgovoru s prijateljima izgovorio je rečenicu koja će se pokazati proročanskom: "Mi ćemo igralište izgraditi u Jelavića docu i to će biti najljepši stadion na svijetu". Mnogi su ga gledali s nevjericom, ne vjerujući da se vrtača može nasuti zemljom i kamenjem.
Ideja je čekala do 1976. godine. Postupno je otkupljeno zemljište, ishođene su dozvole i izrađen projekt. Gradnja je započela, a trinaest godina poslije, 1989., u Gospinu docu niknuo je prelijepi stadion. Ukomponiran uz temelje stare ilirske utvrde Topane i tik uz rub Modrog jezera, stadion se doima uistinu veličanstveno. Danas je, osim sportskog objekta, i turistička atrakcija.
Radovi su bili vrlo zahtjevni. Tako je samo na na sredini igrališta podignut nasip visok 35 metara od materijala prikupljenog rušenjem postojećih terasastih površina unutar doca, kao i dovođenjem materijala izvana.
Međunarodne utakmice
Vrijedi spomenuti i da struka nije rekla posljednju riječ o Gospinu docu. Student Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Ivo Žarko izradio je 2016. diplomski rad pod nazivom "Arhitektonsko-urbanističko uređenje stadiona Gospin Dolac u Imotskom", pod mentorstvom višestruko nagrađivanog arhitekta, prof. Gorana Rake.
Projekt predviđa proširenje kapaciteta na oko pet tisuća sjedećih mjesta, izgradnju javne garaže te krovnu plohu koja bi služila kao uzdignuti trg i vidikovac prema Modrom jezeru i Topani.
Posebna pažnja posvećena je očuvanju vizura prema tvrđavi i stjenovitim padinama, kao i fenomenu praćenja utakmica sa stijena iznad stadiona. Stadion bi, prema projektu, ispunjavao uvjete za gotovo sve razine klupskih natjecanja pod okriljem UEFA-e, osim završnica koje zahtijevaju veći kapacitet. Omogućio bi održavanje međunarodnih utakmica, koncerata i drugih događanja.
I mentor i autor projekta uvjereni su da bi Gospin dolac, realizacijom ovih ideja, postao svjetsko arhitektonsko čudo.
Možda je upravo ova 50. obljetnica prilika za nove investitore da ožive viziju i osiguraju da imotski Gospin dolac ostane u samom vrhu svjetske arhitekture i sportskih zdanja. Nije li pola stoljeća njegova postojanja pravi trenutak za novi iskorak?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....