Što se događa u Trilju? Ušli smo. Vidjeli ljude. Stižu gladni. Nismo smjeli ni zucnuti. Tko su ljudi iza ‘kapije‘?

Kapija je zatvorena, ali nije visoka. Iza nje – zgrada, dvorište i tišina koja nije tišina sela, nego tišina čekanja.

Na klupi nema nikoga. U četverokrevetnim sobama su ljudi. Ne znaju koliko će ovdje ostati – znaju samo da su stigli.

Njihov put odavde ide dalje. U kojem smjeru, odlučuje netko drugi.

Hrvatska im nikada nije bila krajnje odredište. Samo usputna stanica na putu prema nekom boljem životu. Dolazak u tranzitni prihvatni centar u Trilju za mnoge znači zastoj na tom putu – a ponekad i povratak nekom starom, gorem životu.

Hrvatska danas ima tri centra za detenciju stranaca, s ukupnim kapacitetom od 219 osoba: Prihvatni centar za strance u Ježevu te dva tranzitna centra u Trilju i Tovarniku.

Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj otvoren je 2017. godine. Namjenski izgrađeni objekt pod nadležnošću je Ministarstva unutarnjih poslova, smješten uz rub ceste u velikoj sivoj zgradi na izlazu iz grada.

Adresa je to kroz koju je od otvaranja prošlo više od 4300 ljudi, a ne radi se samo o osobama zatečenim na području naše županije već na području čitave Hrvatske.

Centar je nastao kao dio šireg europskog sustava upravljanja migracijama nakon migrantske krize 2015. godine. U vlasništvu je države, a izgrađen je i opremljen uz financijsku potporu Europske unije, kroz schengenski instrument i Fond za azil, migracije i integraciju.

Ograničeno kretanje

Prema najnovijim izvješćima, ulaganja u centar i dalje traju – od nadogradnje videonadzora i sigurnosnih sustava do poboljšanja sanitarnih uvjeta.

Riječ je o objektu zatvorenog tipa. Kretanje osoba unutar centra je ograničeno.

Njegova je svrha privremena: ovdje završavaju stranci koje policija zatekne u nezakonitom prelasku granice ili nezakonitom boravku u zemlji. U centru se provodi postupak utvrđivanja identiteta, registracija namjere za traženje međunarodne zaštite te priprema za povratak – bilo u zemlju iz koje su došli ili u njihovu matičnu državu.

Za mnoge od njih Trilj je tek kratka stanica.

Mjesto na kojem put – barem na neko vrijeme – staje.

Tko su ljudi iza ograde?

Novinarima tijekom obilaska centra nije dopušten izravan razgovor s migrantima, pa njihove priče ostaju iza vrata soba u kojima borave.

U centar stanu 62 osobe, od toga 14 žena. Maloljetnika je od osnivanja do danas, objašnjavaju nam, bilo tek 5 posto.

Zgrada ima nekoliko razina. U prizemlju su blagovaonica, ambulanta, prostorija za registraciju i društvene prostorije. Na prvom katu su četverokrevetne sobe, one s dijeljenim sanitarnim čvorovima. Na krovu je prostor za boravak na otvorenom. Ispred zgrade – dječje igralište.

A u zgradi – ljudi. 

– Turska, Nepal, Indija i Egipat – objašnjava nam voditelj tranzitnog prihvatnog centra Ante Samardžić – tijekom 2025. su najčešće zemlje iz kojih dolaze migranti koji su smješteni ovdje.

Njihov cilj su zapadnoeuropske zemlje poput Njemačke, Norveške i Danske. Hrvatska je za njih uglavnom prolazna točka.

Najčešće su prethodno zatečeni u nezakonitom prelasku granice ili nezakonitom boravku u zemlji.

– Djelatnici policijskih uprava, odnosno postaja donose rješenje o smještaju, a centar u Trilju izvršava tu odluku. Mi ne donosimo rješenja – objašnjava Samardžić.

Stanica na putu

Dvadeset dana je prosječno vrijeme čekanja. U tom razdoblju provodi se postupak utvrđivanja identiteta i odluke o daljnjim koracima.

Uzmimo na primjer da se utvrdi da je osoba na teritorij Republike Hrvatske došla preko Bosne i Hercegovine, pokreće se postupak readmisije. Odnosno migrant se vraća u zemlju iz koje je ušao na teritorij Hrvatske.

– Kada postoje dokazi da je osoba boravila na teritoriju Bosne i Hercegovine, sljedeći je korak službena komunikacija između hrvatskog MUP-a i Službe za poslove sa strancima MUP-a Bosne i Hercegovine. Određuje se datum i mjesto predaje te se u dogovoreno vrijeme osoba preprati do graničnog prijelaza i predaje nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine – objašnjava Samardžić.

U nekim slučajevima povratak ide i izravno u zemlju podrijetla. Ako migrant ima putnu ispravu, postupak može biti brži.

Primjerice, ako je riječ o državljaninu Nepala koji ima važeće dokumente, možemo ga vratiti avionom u nekoliko dana – kaže voditelj centra.

Dolazak u centar počinje registracijom. Imena se zapisuju. Dokumenti se provjeravaju. Nakon toga migranti dobivaju čistu odjeću, posteljinu i osnovne higijenske potrepštine. Tuširaju se, a odjeća u kojoj su stigli ide na pranje.

Za mnoge je to prvi tuš nakon dana – ponekad i tjedana – na putu.

Dobivaju smještaj u sobama; mnogi dolaze iscrpljeni nakon dugog puta kroz više država.

– Najčešće su umorni i gladni. Kod nas imaju tri obroka dnevno, a maloljetnici četiri – kaže Mario Kraljević, zamjenik voditelja tranzitnog prihvatnog centra u Trilju. 

Prehrana se prilagođava i vjerskim običajima.

Na primjer, za pripadnike islamske vjeroispovijesti nabavlja se hrana s "halal" oznakama. Po potrebi dobivaju i ćilime za molitvu.

Posebna prostorija za molitvu u centru ne postoji.

Ali prostor za čekanje postoji.

U centru dan počinje oko osam sati.

Nakon doručka migranti odlaze u društvene prostorije. Tamo su stolni tenis, stolni nogomet i nekoliko društvenih igara. Neki igraju šah. Neki gledaju televizijski program. Neki razgovaraju. Neki samo sjede. Ručak je oko 12.30. Između obroka mogu boraviti na krovu zgrade ili nazvati obitelj. Za mnoge je to prvi glas koji čuju od kuće nakon dugog puta.

Nadzor i pomoć

Rad centra ne odvija se iza zatvorenih vrata.

Predstavnici Ureda pučke pravobraniteljice mogu doći u bilo kojem trenutku – bez najave. Razgovaraju s migrantima, obilaze prostorije i provjeravaju poštuju li se njihova prava.

U centar redovito dolaze i međunarodne organizacije.

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) prati postupke povratka, dok Hrvatski Crveni križ migrantima pruža psihosocijalnu podršku i telefonske kartice.

U prostoru u kojem ljudi čekaju odluku, takve sitnice ponekad znače puno.

– Ova podrška uključuje razgovore, savjetovanje te pomoć u nošenju sa stresom, neizvjesnošću i drugim poteškoćama koje mogu pratiti migracijsko iskustvo. Gradsko društvo Crvenog križa dodatno pomaže prema konkretnim potrebama korisnika. Primjeri takve pomoći bile su dječje autosjedalice, pelene, bočice, dječja hrana, sklopivi kreveti te druge potrepštine za djecu i obitelji – objašnjavaju nam iz Gradskog društva Crvenog križa Sinj.

U devet godina rada u centar nije bilo ozbiljnijih incidenata. Ljudi iz okolice Trilja s migrantima gotovo da i nemaju kontakta. Većina njih boravi unutar ograđenog prostora i izlazi tek u dvorište ili na krov zgrade.

Za mnoge koji ovdje dođu Trilj je tek kratka postaja.

Mjesto između dvije granice.

Nitko od njih nakon toga ne nastavlja put prema Europi kakvu su zamišljali. Vraćaju se natrag.

Kapija na ulazu u centar ostaje ista. Zatvorena, ali ne visoka. Iza nje – zgrada, dvorište i ljudi koji čekaju. Koliko dugo? Ne znaju.