Stanovnici Ulice Tina Ujevića u Vrgorcu, preko koje ide gotovo sav promet u Zabiokovlju, upozoravaju na brojne probleme s kojima su susreću i traže postavljanje kamere za nadzor brzine u svojoj ulici, kako bi im barem malo olakšala tešku svakodnevicu.
Sličan problem proteklih godina imali smo na Šetalištu Mate Raosa; kamera za nadzor brzine postavljena je tek kad su se dogodile brojne prometne nesreće s tragičnim ishodom. Nažalost, ugašena su četiri života u šest godina, tri mlada čovjeka su poginula, a Vrgorac se do danas nije oporavio od tih tragedija.
Godinama smo preko “Slobodne” upozoravali da se taj dio prometnice, od autobusnoga kolodvora, ili od onog što je ostalo od njega, do prigradskog naselja Škulja pretvorio u poligon za “rastezanje” automobila i motocikala. Međutim, prolazile su godine, unatoč čestim policijskim kontrolama stvari se ne terenu nisu mijenjale, dok nije stigla kamera. Sad se postavlja pitanje trebamo li izgubiti još nekoliko života dok se ne promijeni stanje i svijest vozača koji “gasaju” svoje limene ljubimce od Ercegova sela do OTP banke ili raskrižja kod hotela “Prvan”.
Ograničenje brzine
Posebno su ogorčeni stanovnici zapadnog dijela spomenute ulice i oni koji su navezani na nju, kao žitelji Markotića sela.
– Imamo ulicu u kojoj je ograničenje brzine na 40 kilometara na sat, znakove zabrane zaustavljanja i parkiranja, a automobili su parkirani s obje strane cijeli dan, te neki vozači stisnu papučicu gasa do kraja. Kada padne kiša, dobijete besplatno tuširanje. Mislim da se velika stvar napravila postavljanjem kamere za kontrolu brzine na Šetalištu Mate Raosa, smatram da bi ta kamera pomogla i u Ulici Tina Ujevića – kaže nam Ines Markotić, odgojiteljica u Dječjem vrtiću “Pčelica”.
Slično razmišlja i mlada majka Petra Bašić Martinac, koja svakodnevno prelazi tu ulicu sa svojom djecom.
– Dugi niz godina poteže se pitanje ograničavanja brzine vožnje kroz našu ulicu, gdje živi dosta obitelji s malom djecom. Nažalost, ta cesta od restorana “Kula” pa do raskrižja prije stambenih zgrada nema ni nogostupa, tako da smo s dječjim kolicima često prisiljeni hodati uz kraj ceste kojom se vozi zaista brzo. Od spomenika Tina Ujevića neki vozači stisnu gas, iako voze kroz naselje, gdje je ograničenje brzine. Nekoliko nesreća je već bilo u ulici, mislim da je krajnje vrijeme da se reagira – istaknula je ova prosvjetna radnica.
Zabio se u kuću
Zaštitno lice spomenute ulice je Nediljko Domandžić Njeza, jedan od osnivača DVD-a Vrgorac, čovjek koji je više od 110 puta darovao krv i tako spasio mnoge živote.
– Ne mogu lagati, volim i ja brzinu, ali ovome se mora stati nekako na kraj. Kad padne mrak, samo čujete “fiju, fiju”, kao da meci prolaze, a ne automobili. Nedavno se jedan momak zabio u moju kuću, na sreću, sve je dobro prošlo.
Dobar je to momak, izvukao je pouke iz toga, došao je do mene i pitao me koliko je šteta da bi on to platio. Samo sam mu rekao: “Drago mi je da si živ i zdrav, nadam se da si naučio što je brzina, a štete – nema.” Mislim da bi kamera bila idealna kod kuće Bore Markotića – zaključio je Njeza.
Ostaje nada da će netko ove vapaje pročitati u Gradu Vrgorcu i nadležnoj Postaji granične policije Vrgorac, kako bi pokrenuli inicijativu za postavljanje kamere za nadzor brzine. S obzirom na to da gradske strukture prilično slabo čuju glasove s terena, građanima ostaje mogućnost da prate javne pozive MUP-a na kojima mogu predložiti lokaciju za postavljanje kamere za nadzor brzine. Poslali smo upit i Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj o tome planiraju li postavljanje kamerai jesu li dobili ikakav zahtjev od Grada Vrgorca. Odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....