Nema još vidljivih mjera, kroz selo jedna baka vodi desetak ovaca, a mrvu dalje, cestom između kuća jedan veseli rundov voda dvadesetak koza u pašu. Narod je većinom kod crkve, nedjelja je, misa, Materice...
- Šta to?! Kakva kuga?! Di? Pa kako niko ništa ne javlja?! Čobani bi prije uvik kazivali jedni drugima šta ima nova nova?
Ode baka za ovcama, a mi ćemo u Juriće, jedan od bogdanovićkih zaseoka, u trogirskoj zagori, na samom rubu Splitsko-dalmatinske županije, uz samu granicu sa Šibensko-kninskom. Prosinačka nedjelja kao stvorena, osunčana, ali oblaci se nad njom skupljaju…
Kažu da je to prvi slučaj kuge malih preživača, odnosno ovaca i koza, u Hrvatskoj! Pa kud baš taj prvi da udari po Antinoj štali, to se i sam Jurić zdvojno pita, kršeći pa šireći ruke od jada, gotovo na rubu suza:
- Ma šta će me iko gledat, dosta je meni i mene i muke moje: to je 26 ovaca, a po dvoje su nosile, to ti je već 50 janjaca, puta dvista eura, eto ti deset iljada erea štete! I to bez ovaca, samo u janjcima. A di su onda još ovce, po 160 eura svaka. I ovan je dvista eura! Nije ni to sve, ja bi, kad janjce prodan i ostane još mlika kod ovaca, ja bi malo i usirija, sir pravija, digod bi i prodava ako bi ko upita. Ovo me sad ubilo, velika mi je šteta u pitanju…
‘Je l to sramota?!‘
Nije zgodno čovjeku, od tih ovaca je i živio. Umirovljenik, radio u Jugovinilu 32 godine, a bio je malo i u gardi, trista dana, i sve to skupa stane u 500 eura mjesečno:
- Ništa! Je l‘ to sramota, šta ti danas moreš s petsto eura?! Struje i vode platin trista, ima tu troška, ne boj se…
Nije čovjeku jasno odakle je stigla nevolja što ga je snašla pred Božić:
- Da nisu vepri, ima divljih svinja po gori, to sve okolo vrije od njizi. Ja sam nisan pametan, pa nisu ovo jedine ovce u nas, a nisu nikud ni išle odavle. Ja još nisan čuja, nit je čuja iko živ da je te bolesti ikad bilo ovuda.
Evo kako je to bilo, Ante će vam najbolje opisati:
- U deseti misec, sredinon miseca, imala je samo jedna ovca one velike bale na čunjci. Samo jedna! Ja govorin dokturu, valjalo bi ih cijepit, da nije metilj ili štogod. Onda je čovik doša i cijepili smo, početkon jednestoga miseca je to bilo. Za deset dana iza toga, vidin ja počeše se ovce jalovit, izbacivat mrve janjce. Jedne su mi se imale kotit sad, prid kraj godine, jedne u prvi misec, a jedne u drugi. Šta ću, zovi opet doktura. Uzeja in krv, uzima bris od ovi šta su se izjalovile, onin štapićen oko očiju i otraga, da izviniš…
Subota je bila ključna. Veli Ante, zovnule ga one dvije iz komisije, da nije dobro:
- Sve da su zaražene kugon i sve da ih triba smaknit. Mene ko da je puška pogodila, nit san zna di san, nit san zna šta san, i sad mi suze lete na oči.
Uspavalo ih u subotu
Uspavalo je Jurićeve ovce u subotu popodne, šestorica su bila, ukrcali životinje na kamion i odoše.
- A svaka mi je jance nosila… Štalu su poprskali i rekli da gnjoj ne smin dirat 45 dana, defakto štali ne bi smija prilazit. I šta ću sad, jadan ti san, to je još moja mater gojila, umrla je ima dvigodine pa san ja nastavija. Ne iđe mi nikako u glavu šta je bilo: pa nisu išle nikud iz sela, bile su po ogradama, njivama, nisu išle ni u planinu! Iako su ljudi prije gonili po planini i nikad ništa bilo nije…
Govori Ante da su mu ti veterinari rekli kako moraju pregledati sve ovce i koze u krugu od tri kilometra, a u krugu od deset da se neće moći prodavati meso. Posebno čovjek strahuje da ne bi njega kvačilo, iako ne vidi u čemu bi to bila njegova krivica. Nada se da će biti i kakva odštete, ali tko zna kada, znate i sami kako to obično ide kod nas - stani pa čekaj.
Mještani baš i nisu raspoloženi razgovarati s novinarima, nije ih teško ni razumjeti, tko se voli naći usred takve vijesti. Kuga na ovcama! U susjednom bogdanovićkom zaseoku, veterinar i dvije inspektorice uzorkuju jedno stado. One su u bijelim zaštitnim odijelima, a vetrinar je u štali, nismo ga uspjeli ni vidjeti. Viče iznutra:
- Kontroliramo zdravlje životinja, uzimamo briseve i vadimo im krv. Radimo to i inače…
Dvije iz Državnog inspektorata također šutljive:
- Mi vam ne možemo ništa reći, takva je zapovijed, obratite se glasnogovornici Državnog inpektorata za informacije, a zaštitne mjere propisat će Ministarsatvo poljoprivrede…
‘A od čega ćeš onda živit?!‘
Vlasnik stada moli da ga ne dovodimo u nezgodnu sitaciju, nije čovjeku ugodno:
- Nemoj me slikavat, molin te, ni za ime pitat. Iman 80 ovaca, uzimaju in briseve i vade krv. Kako neću bit zabrinut. Nezgodno je to, čujen da ako je ijedna zaražena - smaknit triba dojednu! Zdrave su mi ovce, nema ništa na njima sumnjivo. Moraš slušat veterinarske vlasti, ja se nadan da u mene neće bit problema, ali se bojin da sad nećeš smit meso prodavat. A od čega ćeš onda živit?!
Kugu malih preživača - prvi put zabilježenu u Hrvatskoj - potvrdio je Hrvatski veterinarski institut u uzorcima ovaca uzetim s objekta na području naselja Bogdanovići, u općini Prgomet u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kažu službene vijesti pristigle još u subotu popodne iz Ministarstva poljoprivrede:
“Pod nadzorom veterinarske inspekcije Državnog inspektorata na zaraženom objektu u tijeku je provedba strogih mjera suzbijanja ove bolesti koje uključuju usmrćivanje svih prijemljivih životinja, preliminarno čišćenje i dezinfekciju, prikupljanje potrebnih epidemioloških informacija u cilju utvrđivanja načina ulaska uzročnika bolesti na objekt te utvrđivanje mogućih kontaktnih objekata.”
Kako su priopćili iz ministarstva, a prenijeli svi mediji, “dosadašnje utvrđene informacije o ilegalnim radnjama upućuju na mogući način ulaska virusa na objekt.”
No domaćin čije su ovce zaražene i uspavane pada u nesvjest od čuda - nema, kaže, pojma ni o kakvim ilegalnim radnjama, zna samo da je pretrpio veliku štetu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....