‘Tri mjeseca sam plakala kad mi je muž predložio da živimo na selu. A sad me samo jedno može navesti da odem u grad‘

Nakon desetljeća iseljavanja, tišina sela Dalmatinske zagore sve češće se prekida dječjim smijehom, radom strojeva na obnovljenim imanjima i šuštanjem zaboravljenog života koji se ponovno budi.

Mladi ljudi, često s malom djecom, sve intenzivnije napuštaju urbani kaos Splita, Zagreba i drugih većih gradova te se vraćaju u zaboravljena sela svoga porijekla.

Jedna od šest obitelji koja se od korona-krize, po mnogima prekretnice oživotvorenja Zagore kakve pamtimo prije pojave tog sićušnog virusa, vratila na područje općine Cista Provo, ona je Stipe Čondića iz Sviba.

Ovaj pomorac koji svoj kruh sa sedam kora zarađuje na debelom moru, zajedno sa suprugom i dvoje male djece prošle godine zamijenio je Doversku ulicu na splitskom Mertojaku s onom Put Kadmenovića u Svibu, na ju...