Deset mjeseci i jedan dan trebalo je igračima HMNK Vrgorca, trostrukog viceprvaka Hrvatske da se ponovno vrate u elitnu Prvu ligu hrvatskog futsala. Nebesko-plavi su ispali iz tog društva, nakon 17 godine, potkraj travnja prošle godine od vinkovačke Aurelie Boso, nakon produžetaka pali su u oba dvoboja. To je donijelo veliki revolt navijača, popularnih Kamenjara koji su palili lampione ispred klupskih prostorijama i tražili odlazak uprave, no tome ćemo se malo kasnije posvetiti. Sastav Duška Martinca ove godine u 1.HMNL nije doživio poraz u 15.kola, upisali su 13 pobjeda i jedan neriješen rezultat, s time da je Nova Gradiška odustala od natjecanja. Nebesko-plavim je pobjeda protiv Broda 035, tri kola prije završetka natjecanja matematički donijela naslova prvaka Druge lige i izravan ulazak u Prvu ligu.
Gosti iz Slavonskog Broda iako posljednja momčad lige skupili su snage i došli na teško gostovanje, da uveličaju veliko slavlje domaćeg sastava, jer objektivno teško su mogli parirati razigranim domaćinima. S tri zamjene u sastavu Brođani, nisu imali previše šanse, protiv goropadnih domaćina, već nakon prvih deset minuta bilo je na semaforu 4:1, a onda je Martinac izveo juniore na teren, zaigrali su Ivano Raos, Jan Tolj i Ante Jelavića, dok im je leđa kao zadnji igrač čuvao prošlogodišnji junior Dane Raos, priliku je dobio i mladi vratar Marko Franić. Na kraju je priča završila s velikom golijadom, od 13:1. Međutim, unatoč velikom porazu gosti su se borili viteški i sportski do posljednje sekunde i na tome im treba čestitati. Nakon što je sudac Mario Budimir, odsvirao kraj susreta, počelo je veliko slavlje navijača na tribinama, unatoč lošem vremenu i južini, skupilo se oko 500 Kamenjara predvođeni Ivanom Ercegom Škrgom na tribinama, jedni su potegnuli iz Makarske, drugi iz Zagreba, došao je jedan dio navijača iz susjedne Hercegovine, jer iz tog kraja su tri perjanice nebesko-plave posade: Josip Bošković, Mateo Kozarić i Josip Sesar. Fešta je trajala do kasno u noć, uz klupsku večeru.
Prvi put donosimo priču kako su nebesko-plavi ispali iz društva najboljih klubova, otvaramo „arhiv događaja“ jer sad su sve „rane zacijelile“, otvorena je neka nova stranica...Glavnu riječ u klubu je vodio, direktor Ante Mihaljević Pilač, koji se nakon ispadanja iz Kupa od tada trećeligaša MNK Hajduka iz Splita i lošeg ulaska u sezonu suočio s pritiskom da otkaže suradnju treneru Saši Subotiću, kako bi se momčad rekuperala do polusezone i krenula u drugom dijelu sezone u borbu za očuvanje 17 godina dugog prvoligaškog statusa. Međutim, Mihaljević je s tim odugovlačio, ostali članovi uprave, a u to vrijeme su bili: Alen Govorko, Mario Govorko, Toni Govorko, Arben Ademi i predsjednik kluba Ante Šalinović zbog „mira u klubu“ i nade da se nešto može spasiti u drugom dijelu, nisu uspjeli nagovoriti Mihaljevića da se zahvali Subotiću. U međuvremenu zaredali su porazi, ali je i Subotić osjetio što mu se sprema, pa je nakon što se šibenska Crnica zahvalila na suradnji Mladenu Pericu Štrli, pronašao angažman u Krešimirovu gradu, a Vrgorac je ostao bez trenera.
U tom trenutku iz naftalina je izvučen, kao klupski vojnik Ante Kraljević Laf, čovjek koji je ostavljao posljednji atom snage za nebesko-plavi dres, dok ga ozljede nisu udaljile s parketa. Kraljević s pomoćnikom Ivanom Ribičićem koji je tu došao pomoći i volontirao, nije uspijevao podignuti momčad koja je izgubila samopouzdanje, počela primati pogotke u posljednjim minutama i sekundama, i tako gubiti bodove i utakmice. Kako bi pokušali spasiti što se da spasiti, Vrgorčani srljaju u još jedan potez, dovede kao pojačanje dva igrača, nespremnog reprezentativca Venezeule, Anduvara Eliasa Delgada, popularnog Bateriu i Brazilca Antonia Luca Sousa ili danas Luku, jedan je došao s nekoliko kilograma viška, a drugome je trebala prilagodba od nekoliko mjeseci, a nisu baš došli besplatno, nego za neke prilične plaće, uz plaćene avionske karte, hranu i smještaj. Svima je već jasno da se klub ne može spasiti u regularnom dijelu, jer su neke ekipe imali svoje kombinacije, došle su te utakmice u doigravanju s Aureliom, igrači bez samopouzdanja, klupa kasno reagira, u prvoj utakmici na domaćem terenu, ispušta se tri minuta prije kraja dva pogotka prednosti. Susret odlazi u produžetke, u kojem Vinkovčani spretno i sretno slave. Odlazak u grad na Bosutu, kojeg je zahvatila futsal euforija, bio je znak da će teško ova priča završiti sa sretnim završetkom, u međuvremenu direktor Mihaljević je upao u probleme sa sucima, a neki njegovi „prijatelji“ to su mu gurnuli u javnost, kako bi Tinov grad prikazali kao barbarsku sredinu koja vrši pritisak na djelitelje pravde.
Nakon 40 minute lavovske borbe u Vinkovcima, Vrgorčani su nakon 17 godina ispali iz prvoligaškog društva, ponovno nakon produžetka. Krenule su salve uvreda prema upravi, tražili se „glave“ pojedinih članova uprave, u prvom redu direktora Mihaljevića i njegova prijatelja Govorka, kao predsjednika zajednice Sportskih udruga, proglašavajući ih „grobarima kluba“. Osvanuli su lampioni ispred klupskih prostorija, navijači su na svakom koraku iskazivali svoje nezadovoljstvo...U međuvremenu ekipa bivših igrača, svakodnevno je pojačavala napade preko društvenih mreža na upravu kluba. Vrgorski gradonačelnik Mile Herceg, shvatio je da mu je to „vrući krumpir“ i politički problem uoči lokalnih izbora, sazvao je hitan sastanak klupskih čelnika, jer Grad godišnje izdvaja oko 75.000 eura za ovaj klub, postavio se s autoritetom, dogovor je „pao“ da se podijele uloge, odnosno da svatko za svoj segment posla odgovora u klubu, napravio je potreban rez. Trebalo je skupit sve glave i pamet na jedno mjesto i klub se počeo slagati od stručnog stožera.
Ante Kraljević podnio je ostavku, no Upravni odbor nije se sastao i prihvatio, a u međuvremenu su počeli pričati s Duškom Martincom kao prvim izborom za novog trenera, a Kraljeviću to nisu rekli, pošto su Martinac i Kraljević prijatelji i kumovi, to se brzo pročulo. I nastao je „lom“ na relaciji uprava HMNK Vrgorac-Kraljević koji traje do danas jer mu ovi nisu na vrijeme rekli neke stvari. Kad je Martinac nakon svega preuzeo momčad, odlučio se za svoj stožer, uprava je uspjela zadržati sve igrače od prošle sezone. Krenula je renesansa vrgorskog futsala, u kojem se danas zna tko što radi i tko za što odgovara.
To je rezultiralo nezaboravnom sezonom, gdje se Martinac prometnuo u voditelja orkestra na terenu, afirmirajući mlade igrače, kojima će sigurno trebati pomoć tri-četiri jaka pojačanja, da sljedeće godine o(p)stanu u jakoj HMNL koja je već godinama TOP 5 liga u Europi i najgledaniji hrvatski dvoranski sport.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....