Od seobe stanovništva iz Bosne u Cetinsku krajinu do osmanskog zarobljeništva i obrane Sinja, život fra Pavla Vučkovića obilježili su ratovi, progonstvo i izgradnja novog doma. Hrvatska enciklopedija pamti ga kao franjevca i vođu protuosmanskog otpora, ali i čovjeka koji je organizirao gradnju crkve i samostana u Sinju.
Malo je životopisa toliko čvrsto povezano s prijelomnim trenucima sinjske povijesti kao onaj Pavla Vučkovića. Predvodio je izbjeglo stanovništvo prema Cetinskoj krajini, preživio osmansko zarobljeništvo koje ga je odvelo sve do Bagdada i Carigrada te se vratio u Sinj, u čijoj je obrani sudjelovao 1715. godine. Njegova biografija povezuje prostore današnje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije, Turske i Iraka.
Iz Duvanjskog polja preko Rame do Italije
Vučković je rođen 18. listopada 1658. na Duvanjskom polju, kako mjesto njegova rođenja navodi Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Školovao se u ramskom samostanu, a bogosloviju je završio u Italiji. U Rami je potom djelovao od 1682. do 1687. godine.
Upravo je 1687. postala jedna od ključnih godina njegova života. Organizirao je bijeg katoličkog stanovništva iz Rame, Duvna, Livna i okolnih mjesta prema Cetinskoj krajini. Ta je seoba ostala važan dio povijesnog pamćenja Sinja i njegova kraja.
S doseljenim franjevcima i pukom povezan je i dolazak slike Gospe od Milosti, koja će u novoj sredini postati poznata kao slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Turistička zajednica grada Sinja Vučkovića ističe kao predvoditelja ramskog puka i franjevaca te utemeljitelja sinjskog samostana i svetišta. Njegova uloga tako nije bila samo u organiziranju odlaska nego i u stvaranju novog vjerskog središta zajednice.
Zarobljeništvo koje ga je odvelo do Bagdada
Novo poglavlje njegova života otvorilo se 1698., kada su ga u borbama zarobile Osmanlije. Prema Hrvatskoj enciklopediji, Mustaj-paša Daltaban poveo ga je u Bagdad, gdje je Vučković bio njegov rob i sluga, ali i tajnik i savjetnik.
Kada je Daltaban postao veliki vezir, poveo je zarobljenog franjevca u Carigrad. Enciklopedija navodi da je Vučković ondje izvrsno naučio turski jezik. Njegovo zarobljeništvo tako nije bilo vezano uz jedno mjesto: odvelo ga je iz dalmatinskog zaleđa u udaljena područja Osmanskog Carstva i naposljetku u njegovu prijestolnicu.
O tom razdoblju postoji i vrijedan pisani trag. Povjesničari Marko Rimac i Josip Dukić autori su znanstvenog rada „Pismo fra Pavla Vučkovića iz sužanjstva u Urfi (Edesa) 1699. godine”, objavljenog 2020. u časopisu „Crkva u svijetu”. Pismo iz Urfe dodatno dokumentira njegovo sužanjstvo, koje je jedan od najneobičnijih dijelova njegova životopisa.
Daltabanovo pogubljenje 1703. omogućilo mu je izlazak iz zarobljeništva. Vučković je pobjegao te se preko Italije vratio u Sinj.
Povratak i obrana Sinja
Povratkom u Cetinsku krajinu njegova povezanost sa Sinjem postala je još snažnija. Organizirao je gradnju crkve i samostana, a 1715. sudjelovao je u obrani grada od osmanske vojske. Hrvatska enciklopedija potvrđuje njegovo sudjelovanje u obrani.
Franjevački prikaz opsade donosi i podatak da je fra Pavao sliku Majke od Milosti izvadio iz sanduka i postavio na oltar svete Barbare u sinjskoj utvrdi. Taj detalj povezuje njegov osobni put s poviješću slike oko koje se razvilo štovanje Gospe Sinjske.
Vučkovićevo mjesto u lokalnoj povijesti zato ne proizlazi samo iz ratnih događaja. Uz njegovo ime vezana je i izgradnja crkvenih ustanova koje su postale trajno središte okupljanja doseljenog stanovništva i njegovih potomaka.
Spomenik na ulazu u grad
Fra Pavao Vučković umro je u Sinju 1735. godine. Iza njega je ostala biografija obilježena seobom, sužanjstvom, povratkom i radom na izgradnji sinjskog samostana i crkve.
Danas ga se u Sinju pamti i po spomeniku na istočnom ulazu u grad. Riječ je o djelu akademskog kipara Kuzme Kovačića, visokom 2,8 metara, koje podsjeća na franjevca čiji je životni put postao sastavnim dijelom povijesti Cetinske krajine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....