Nakon što je u Gornjm Maovicama kod Vrlike potvrđena opasna zoonoza- bedrenica od koje jednako obolijevaju i životinje i ljudi, ponovno smo razgovarali s tamošnjim stočarima. U ovom kontaminiranom distriktu u mjesec je dana uginulo šezdesetak goveda.
Ministar David Vlajčić pozivao je stočare da i dalje vjeruju institucijama iako zna da im je teško. Nije zaboravio pohvaliti ni „stručnjake“ i veterinare koji su unatoč borbi sa svinjskom kugom, odradili svoj posao na najbolji način. Sada su na redu nadležne službe koje će iznijeti daljnje korake. Najavljujući da će se početkom idućeg tjedna krenuti s cijepljenjem za što su osigurane dovoljno količine cjepiva. Iako su imali samo jedan pozitivan nalaz, pa ne mogu biti sigurni da su i ostale krave umrle od iste bolesti.
Pametnome dosta, smatraju maovački stočari. Jedna ili sto, zar je bitno. Bolest je tu, idemo je zaustaviti kako ne bi više svjedočili ovim strašnim scenama u našim stajama i na pašnjacima - smatra Ante Batalić, koji je zajedno s bratom Tomislavom, imao desetak uginuća u njihova dva gospodarstva.
I on kao i većina podsvilajskih vlasnika krava, nakon onog što su čuli na press konferenciji, imaju isti zaključak.
-Sve mi se čini da ni oni ne znaju o čemu pričaju. Tanka im je „spika“ koja ne drži vodu. Da je suprotno onda ne bi okrivljavali nas stočare da su lešine na institut došle u raspadnutom stanju. Što se tiče mog slučaja, četiri sata nakon misterioznog uginuća, Agroproteinka je odvezla uginulu kravu. Gdje su oni s njom, ja ne znam. Ali je odvezena nedugo nakon uginuća. Siguran sam da je još nekoliko njih „friško“ odvezeno sa stratišta. Tko je zakazao, oni najbolje znaju. Neka se sami preispituju - dodaje Batalić, ističući da se generalno radi o velikoj šteti ne samo za njih nego cijeli vrlički kraj, gdje se napasa više od tisuću goveda.
Još tijekom prvih uginuća i „deportacije“ lešina put metropole, vlasnici nesretnih životinja su zagovarali da se one odvoze hladnjačama kako ne bi došlo do ovakve situacije odnosno tobožnjeg „zamaskiranja“ prirode bolesti. Na to je naglasak stavila Andrea Humski, ravnateljica Hrvatskog veterinarskog instituta.
-Želja nam je bila da se što prije završi ova agonija. Sada bar znamo na čemu smo. Postupat ćemo prema onom što će nam odrediti struka. Trenutno je na snazi zabrana prodaje mesa. Što je neupitno. Glavno da znamo što nam je činiti - poslušno će Ante Batalić. Dosta mu je neizvjesnosti. Zato će poštovati sve mjere biosigurnosti, koje je najavio Gordan Jerbić, načelnik veterinarske inspekcije. A odnosi se na protokol što s uginulim životinjama, te da svi koji su s u kontaktu sa životinjama moraju imati zaštitna odijela. Također, istaknuo je Jerbić napravljen je i popis svih ljudi koji su bili u kontaktu sa životinjama. Stoga će se uvesti posebne mjere i uspostava sustava.
Međutim, jedna od informacija s konferencije za novinstvo koja je čini se prošla ispod radara, jest i izjava o nemogućnosti utvrđivanja točne dijagnoze uginuća za preostalih dvanaest jedinki čiji su uzorci stigli na analizu. Već nakon prve analize, zarazne bolesti, posebno bedrenica, isključena je kao mogući uzrok uginuća. U početku i sami stočari nisu isključili trovanje kao glavni uzrok mističnog uginuća krava. Mada su cijelo vrijeme govorili o mogućoj zarazi, nakon viđanja velikih dronova tijekom noći nad Maovicama, stvorila se fama da su goveda otrovana.
Pretpostavljalo se, a i danas nekolicina njih, zagovaraju trovanje kao glavni uzročnik ugibanja, da se tijekom noći otrovni medij izbacuje na više manjih lokacija po pašnjacima lokalnih poljoprivrednika i kada grlo dođe na ispašu na kontaminirani predio biva otrovano i nedugo potom ugiba. Zato se pitaju zašto se odustalo od toksikološke analize. Prvo im je pala na pamet famozna odluka Ministarstva poljoprivrede po kojoj je tijekom lipnja i početkom srpnja iz zraka bačeno milijuni mamaca za lisice koji u sebi imaju cjepivo protiv bjesnoće. Bila je to svojevrsna kampanja oralne vakcinacije kako bi se spriječila eventualna pojava bjesnoće od koje obolijevaju domaće i divlje životinje, kao i ljudi.
Govorili su da nisu sigurni u sastav tih „kolačića“, tražeći njihovu dodatnu analizu. Međutim, teško da će je i dobiti, pa se sada "ufaju" u bedrenicu. Jednako opasnu zaraznu bolest čija je pojava pogubna. Njene spore nakon uginuća zaražene životinje ostaju u okolišu sljedećih osamdeset godina. Jer bakterije mogu stvoriti vrlo otporne spore koje preživljavaju u tlu i predstavljaju glavni izvor infekcije za ljude i životinje. No, cijepljenjem se to može držati pod kontrolom. Zato je sada na veterinarskim službama da odrede bedrenički distrikt gdje će se cijepiti životinje. Ali to je preventivno, kazala je i Tatjana Karačić, ravnateljica Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane. Ako je životinja oboljela, ona će uginuti. Također iz tog distrikta se ne smije vani nositi ni sijeno. Upravo da bi se zaustavilo njezino širenje.
Ipak, ono što najviše zabrinjava vlasnike krava, to je mogućnost prenošenja bolesti na ljude. Pošto su bili u stalnom kontaktu sa životinjama bolest se može prenijeti na nekoliko načina. Ljudi se mogu zaraziti dodirom sa zaraženim životinjama (krave, ovce, koze, konji, svinje) ili njihovim mesom, krznom, kožom, vunom, rogovima itd. Najčešći oblik zaraze je kožni antraks, koji se javlja nakon što bakterije uđu kroz oštećenja na koži. Zatim udisanjem spora (inhalacijski ili plućni antraks). Što znači da osobe koje rade sa životinjskim proizvodima (npr. u tvornicama za obradu vune ili kože) mogu udahnuti spore koje su prisutne u zraku. Također, bolest se prenosi i konzumacijom zaraženog mesa što dovodi do crijevnog antraksa. Jednako kao i jedenjem nedovoljno termički obrađenog mesa zaražene životinje može izazvati ozbiljan oblik antraksa koji zahvaća probavni sustav.
Srećom bedrenica se ne prenosi s čovjeka na čovjeka, tako da osobe obično nisu zarazne za druge. Što se tiče toga, koliko je bedrenica zarazna i opasna za čovjeka ako se ne liječi na vrijeme, struka kaže da se radi o bolesti čija opasnost ovisi od obliku i brzini početka liječenja.
Nekoliko je njenih oblika. Prvi je onaj kožni, najčešće i najblaži kada nastaje kontakt spora s kožom. A manifestira se kao crveni čir koji postaje crna bezbolna rana, laganiotok i groznica. Onaj najopasnije je plućni antraks koji se udiše. Simptomi su slični gripi koji brzo prelaze u teško disanje i šok. Ako se ne liječi, smrtnost je stopostotna. Crijevna bedrenica za simptome ima mučninu i povraćanje, bolove u stomaku i krvavu dijareju, a dobiva se konzumacijom zaraženog mesa.
U svim slučajevima antibiotici su vrlo učinkoviti ako se uzimaju u ranoj fazi bolesti.
Ako se liječi na vrijeme – većina ljudi ozdravi. Problem je što se rani simptomi često zamijene za običnu gripu ili infekciju, pa se liječenje zakasni kod težih oblika.
- Ako moje blago umre, idem i ja s njim. Meni lijekovi ne trebaju. Šta Bog da. Nemam drugo šta reći. Kad nema njih, nek nema i mene - javno je jučer sa suzama u očima poručio Jure Turudić, jedan od nekolicine maovačkih stočara kojima je briga oko krava jedini izvor prihoda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....