Hrgović je svjestan, takve borce najpametnije je ‘presjeći‘ odmah, u kratkoj izjavi sažeo je cijeli plan

Kad 16. svibnja u Doncasteru, na Eco-Power Stadiumu, uđe u ring protiv Davea Allena, Filip Hrgović vrlo dobro će znati u kakvu atmosferu dolazi. Iako na papiru nosi status izrazitog favorita, a po Queensberryju i kladionicama je jasno postavljen kao ozbiljnije ime ovog uparivanja, hrvatski će teškaš te večeri zapravo biti čovjek na tuđem terenu. Allen je ondje domaći borac, lokalni ljubimac, publika će disati za njega, a upravo zato "El Animal" ne skriva da mu je jedan od ključnih zadataka ugušiti bilo kakvu mogućnost da Britanac rano osjeti zamah i pretvori meč u emocionalni rat po vlastitoj mjeri - piše Fightsite.

– Važno je ne dati mu krila. Treba mu srezati krila i držati kontrolu.

U toj kratkoj izjavi zapravo je vrlo precizno sažeo cijeli plan. Allen nije tip borca koji protivnike pobjeđuje savršenom tehnikom ili vrhunskom elegancijom, nego čovjek koji raste kada mu dopustite vjeru, ritam i podršku publike. A baš takve borce najpametnije je presjeći odmah, prije nego što se meč pretvori u nešto neuredno i neugodno. Sudeći po iskustvu našeg boksača iz Sesveta, neminovno je da je toga sam Hrgović itekako svjestan.

Filip pritom ne ostavlja dojam čovjeka koji bi se lako dao izbaciti iz tračnica i ako stvari ne budu savršene od prve sekunde. Vjeruje u svoju čvrstoću, iskustvo i sposobnost da kroz meč pronađe povratni odgovor i onda kada protivnik uhvati poneki dobar trenutak.

– Ali čak i ako me pogodi, imam dobru bradu. Imam puno iskustva tako da ako izgubim neku rundu, to nije veliki problem. Vratit ću se – rekao je Sesvećanin za kultni The Ring.

I upravo to iskustvo trebalo bi biti jedan od ključnih aduta u ovom meču. Hrgović iza sebe ima bogatu amatersku karijeru, olimpijsku broncu i godine u kojima se o njemu neosporno govorilo kao čovjeku koji je važan dio nove teškaške elite. No njegov profesionalni put nije uvijek tekao glatko, a bilo je večeri u kojima je, unatoč ulozi favorita, morao ozbiljno kopati da bi opravdao očekivanja.

Tako je bilo i protiv Zhileija Zhanga u kolovozu 2022. godine, kada je rano pao i morao proći kroz vrlo neugodan meč prije nego što je ipak izvukao pobjedu jednoglasnom odlukom. Ni kasnije protiv Demseyja McKeana nije djelovao potpuno uvjerljivo sve do završnice, kada je posao konačno zaključio u 12. rundi. Sve su to bile borbe koje su pokazivale da kvaliteta postoji, ali i da Hrgović još traži onu potpuno zaokruženu profesionalnu verziju sebe koja će bez oscilacija nametati autoritet. S druge strane, proslavljeni hrvatski teškaš je u tim prilikama demonstrirao veliku srčanost koja je pokazala da se radi o čovjeku koji nikada neće odustati.

Zato je poraz od Daniela Duboisa u lipnju 2024. godine ostavio posebno težak trag. Uoči tog meča Hrgović je djelovao vrlo samouvjereno, no nakon dobrog početka postupno je počeo kopnjeti, dok je Dubois iz runde u rundu rastao i na kraju ga zaustavio u osmoj. S vremenskim odmakom Hrgović odbacuje priču da je protivnika podcijenio.

– Nisam ga podcijenio. Samo sam bio bolestan i ozlijeđen prije borbe. Posjekotinu sam zadobio već u prvoj rundi, tako da sam u toj borbi izgledao loše. Nisam ga olako shvatio, nego se jednostavno prije borbe dogodilo puno s*anja i nisam bio na svojoj razini.

Bez obzira na razloge, taj ga je poraz očito natjerao da ozbiljno presloži vlastiti pristup. Uslijedila je suradnja s Abelom Sanchezom u Kaliforniji, a promjene su se vrlo brzo počele vidjeti. Protiv Joea Joycea stigao je itekako kondicijski pripremljen, pun goriva i dovoljno čvrst da kroz deset rundi iznese vrlo važnu pobjedu. Nekoliko mjeseci poslije protiv Davida Adeleyea ponovno je kontrolirao veći dio borbe, premda je i ondje morao proći kroz jednu neugodnu dionicu.

Sve to sugerira da Hrgović i dalje gradi povratak prema vrhu, ali i da sam vrlo dobro zna da posao još nije gotov. Pobjede nad Joyceom i Adeleyeom bile su važne, ali očito ih ne doživljava kao konačnu potvrdu, nego kao korake prema nečemu većem.

– Da, da, da. I dalje tražim veliku, veliku borbu. Mislim, Joyce je bio velika, velika pobjeda, a Adeleye dobra pobjeda, ali još uvijek tražim veliku izjavu da se ponovno uključim u razgovor s onim najboljima.

Upravo zato meč protiv Davea Allena za njega nema težinu običnog odrađivanja posla. To je još jedna postaja na kojoj mora pokazati da je sposoban ne samo pobijediti, nego i kontrolirati ambijent, emociju i protivnika koji će pred svojom publikom sigurno pokušati pretvoriti večer u vlastitu priču. Ako Hrgović doista želi natrag u razgovor s najvećim imenima teške kategorije, onda u Doncasteru ne smije dopustiti nikakvu romantiku domaćeg iznenađenja. Mora napraviti upravo ono što je i sam najavio, presjeći Allenov let prije nego uopće uhvati visinu, a mi se nadamo da će upravo tako i biti.