Splićanin je danas svjetski prvak, a kako je sve počelo? ‘Ugušija me 40 puta, tri dana nisan moga doć sebi‘

Jiu Jitsu? Jel to pušća dlaku pokući? Koliko puta na dan ga triba izvodit vanka?

Neee, ljudi, jiu jitsu nije pas. Nije ti shih tzu. Nije ni njemački ovčar. Ne linja se. To je sport.

Okej, malo sam pretjerao, ali nisam ni daleko. Većina vas, osim onih koji se time bave i njihovih najbližih, ne znate što je to jiu jitsu. Ili malo znate.

”Pazi se Danka”, šeretski mi prijete Duje i Marul kroz zafrkanciju, jer kao, njihovom treneru možda se neće svidjeti ovaj vid potcjenjivanja đije. Može mu se učiniti da od ovog sporta radim karikaturu.

Danko i ja nismo od jučer, znamo se dugo i zna Danko da su moje namjere najbolje. Da nisu, ne bi ni radio ovaj razgovor s njima dvojicom. Lakše je pisati o Hajduku, vjerujte mi, lakše i klikanije, ali ima i drugih sportova kojima treba dati pažnju.

Usput ću i dalje tražiti načine da populariziram ”điju”, približim je narodu. Što neće biti lako jer jiu jitsu nema ligu, ne igra se iz tjedna u tjedan, nije televizičan, tamo neko valjanje u parteru, daj ti brate udari stojku, nogom u glavu, da je muški. Šta više krvi to danas bolje prolazi, pa je i boks bez rukavica sada iznimno popularan.