Ako ne znaš što je bilo... kazat će ti Rejo. Naime, na dan pete godišnjice smrti Slavena Zambate objavljeno je nekoliko ajmo to tako reć nepreciznosti ili kontroverzi kako se to Sinjanin i mladi centarfor Junaka, rođen u rujnu 1940. godine na kraju transfernog ljeta našao u Dinamu. A ne u Hajduku. S juniorima Hajduka prethodno je u proljeće bio na turniru u Italiji, u Sanremu i to pod vodstvom barba Luke Kaliterne.
Zambata, premda tada, u svojim počecima, pomalo sirov i neobrađen centarfor, ali svakako silovit i brz i pun snage, kao pravi dragi kamen koji je zahtijevao brušenje, svidio se Hajduku i ostavljen je trenirati na Starom placu. Bilo je to ljeto 1959. godine i kako se to onda najesen našao u Dinamu?
U Sanremu, na juniorskom turniru gdje je bio kao gost i Hajdukovo pojačanje iz Junaka Zambata se doista svidio i istakao, a suigrač mu je bio naš stari šef i kolega Zdravko Reić, tada bek u juniorima „bijelih”. Bila je to generacija u kojoj je na golu bio Karlo Grenc, a igrali su i Ferante Colnago, Vjeko Vranković, otac košarkaša Josipa, Joke, pa Marin Kovačić, vrlo darovit i najbolji od svih, zatim Zlatko Radovniković koji je također „omirisao” prvu momčad Hajduka, pa Jere Srdelić koji je kasnije prešao u Rijeku...
Sjećanja jest i nisu blijeda, kako šta, poneki detalj, ali Rejo naš, na pragu 84. rođendana, Zambijev suigrač s turnira u Sanremu živo se sjeća:
- Mi, Hajdukovi juniori išli smo tada na dva jaka turnira u Italiju, u Casale Monferrato i Sanremo, Zambata je s nama bio u Sanremu. Pamtim dobro da mu je učenje bilo jako važno, pripremao se za polaganje mature i dugo bi ostao u sobi i učio bi, ili dok smo svi mi šetali sjedio bi u parku na klupi i čitao, učio. Bio je i predmet zafrkancije, jer znate kakvi smo mi, Zambata uči, a ne ide se s ostalima zafrkavat, pa mu je jedan od nas rekao, a šta se ne popneš na granu, tamo bi ti bilo još ugodnije i imao bi veći mir za učit?! Nije se Zambi na to ljutio, svi smo primali i davali dozu zafrkancije, ali vam hoću reći koliko je bio ozbiljan i koliko mu je knjiga i školovanje bilo važno – sjeća se Reić.
Zambate su rano ostale bez oca Pave, stariji brat Miodrag i Slaven bili su pod budnom paskom majke Marije u Sinju koja je pazila da se kvalitetno školuju i porinu u život:
- Stariji mu brat Miodrag zvani Zeko, kasnije stanovnik Splita, bio je još bolji i darovitiji igrač, isto tako centarfor i nadavao se golova za Šibenik u Drugoj ligi. Bio je oficir u mornarici i živio je u Šibeniku, gdje je službovao i on je, dakle, bio sređen i na svom mjestu. A za Slavena je stigla godina odluke nakon srednje škole, uspješno položene mature u gimnaziji u Sinju. Hajduk je smjestio Slavena kod jedne gospođe u stan, bio je špežat, kako se to kaže u Zagrebačkoj ulici, prva kuća preko puta Đardina kad dolazite iz smjera Kliške. Tu je Slaven živio dva mjeseca, dolazio je redovito na treninge na Stari plac, ne samo s juniorima nego i s prvom momčadi „bijelih”.
Što se onda dogodilo?
- Majka Marija je zvala iz Sinja i negodovala, tražila je da se njenom Slavenu osigura garsonijera, da može živjeti sam u stanu i učiti, a ne samo u skučenoj sobici u nečijem stanu. No, Hajduk nije običavao tek tako davati garsonijeru na korištenje... Majka Marija je bila nezadovoljna, rekla je do to ne može tako i nije ga dalje puštala...
Navodno je Slaven čekao upis na Pedagošku akademiju što nije dočekao?
- I ja sam čuo takvu verziju, međutim kako god bilo, on je u toj situaciji nakon dva mjeseca treniranja u Hajduku jednostavno otišao. Upleo se Mladen Delić, čuveni Sinjanin i tv-novinar, na poziv i na molbu majke Marije i rekao je da će Slavena upisati na Pravni fakultet, a naći će se već i neki klub gdje će igrati. U startu se Dinamo nije ni spominjao!
Ipak, otišao je u Dinamo?
- Da, došao je na probu i rekao predsjedniku Ottu Hoffmanu ja sam došao iz Sinja, želi me Hajduk, ali ja želim probati u Dinamu... Koliko znam, bili su u Maksimiru u nedoumici, dali su mu trenirati, a te sezone je nastupio svega tri puta. Teško se probijao... U Hajduku su se hvatali za glavu što je otišao, bilo je to doba kad nije ostao ni Joško Skoblar, ni Ilija Petković, no to je druga priča. Zambata nije imao ugodan početak u Dinamu, ali su ga kasnije prihvatili, a i on je golemim radom bitno napredovao. No, ono najvažnije bilo je da mu je Mladen Delić osigurao upis na Pravni fakultet i dobio je garsonijeru, sve to što mu Hajduk tog ljeta nije uspio omogućiti. Nije želio živjeti u sobici, to mu majka nije prihvaćala. A dva mjeseca živio je u Zagrebačkoj ulici.
Iz Zagrebačke ulice u Zagreb...
- Da. kao neka sudbina. Ali, nakon turnira u Sanremu i treninga na Starom placu pod paskom Luke Kaliterne i procjene da ga treba zadržati, trebalo je sve to bolje privesti kraju, da majka Marija bude zadovoljna, a ne da u nervozi svoga sina pošalje na školovanje u Zagreb. Sve ostalo je povijest – ispričao nam je Zdravko Reić, i to iz prve ruke, u svojstvu desnog beka juniorske momčadi Hajduka iz godine 1959. i suigrača Slavena Zambate na turniru u Italiji, u Sanremu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....