Nije prošlo puno, evo nam opet Hrvatske u ligi nacija. Okupio je izbornik Slaven Bilić reprezentaciju u svom drugom sazivu otkako se vratio na klupu. Neveselo je prošlo prvo okupljanje. Krenuo je Bilić pobjedom u Češkoj, bilo je 2:1, a onda ga je pregazio nemilosrdni raspored.
U sljedeće tri utakmice našima su na megdan dolazili Španjolska, Engleske, pa opet Španjolska. Tri poraza su upisana od čega je jedan bio baš katastrofalan. Englezi su na Rujevici slavili sa 7:0. Srećom, bez gledatelja. Barem onih odraslih jer ipak je bilo dovoljno da djeca napune tribine. Bilo bi bolje da nisu jer im Bilićevi momci nisu spremili ništa dobro. Dapače...
Ali nije bilo vremena za veliko tugovanje jer trebalo je odigrati revanš za Španjolcima. Svjetski prvaci su naše u prvoj utakmici pobijedili lako s 4:1. Ali na Poljudu je to bila druga pjesma. Povela je Hrvatska u 17. minuti preko Ivana Perišića. S vodstvom naših otišlo se na predah, ali do kraja ipak nismo izdržali navalu svjetskih i europskih prvaka.
Furija je demonstrirala zašto je u ovom trenutku sila kakvoj nema ravne u svijetu nogometa. Ušao je džoker s klupe Mikel Merino i dvama pogocima nastavio nestvarni španjolski niz pobjeda. Ali eto, barem je u koliko – toliko pozitivnom tonu zaključeno to prvo okupljanje. Odigrali su Vatreni pristojnu i dostojnu utakmicu sa znatno nadmoćnijim suparnikom.
Međutim, gole brojke otkrivaju problem. U A razredu Lige nacija, odnosno onoj najjačem, hrvatska obrana primila je daleko najviše golova. Čak 14 puta kapitulirala je naša obrana. Sljedeći najgori su Turci s 11 primljenih pogodaka, pa Česi iz naše skupine s 10, Norvežani i Srbi s po osam, Danci sa sedam...
Još je tužniji podatak taj da je samo San Marino primio više golova (16) od Hrvatske u cijelom natjecanju.
Naravno, tome je uvelike kumovao rekordni poraz od Engleske. Sedam golova Hrvatske nije primila nikada prije toga, a nadajmo se i da neće više u budućnosti. Jedan su nam zabili Česi na otvaranju, četiri Španjolci u prvoj utakmici, pa još dva u drugoj.
Odmah se vidjelo
Jasno da se zbog toga pod povećalom našla obrana. Nisu oni jedini krivci, dakako, ali kada primite toliko golova neka se pitanja moraju postaviti. U prvoj utakmici protiv Češke stoperski par činili su Luka Vušković i Joško Gvardiol. Iako su naši izvukli pobjedu u tom susretu, vidjelo se da ta obrana "kašlje".
Nisu se Vušković i Gvardiol naigrali zajedno. Na terenu još uvijek ne osjećaju jedan drugoga. Ne pomaže ni činjenica što je Gvardiol u Manchester Cityju češće bek nego stoper. A zna se i da brzina nijednome od njih nije forte. Riječ je o dvojici vrhunskih igrača, da se razumijemo, ali zajedno za sada nisu pokazali puno. Nedostatak koordinacije, pa čak i komunikacije pridonio je tome da nam obrana postane problematična.
Za prvu utakmicu sa Španjolskom Bilić je Gvardiola gurnuo na beka, dok su na stoperskim pozicijama počeli Marin Pongračić i Josip Šutalo. Ni to nije bila velika sreća jer je Pongračić zamijenjen već na poluvremenu, a ušao je Vušković. Katastrofu protiv Engleske u Rijeci potpisali su opet Vušković i Gvardiol kao stoperi. Pucala je ta obrana, tamo gdje najmanje smije – u sredini. Englezi su do prilika dolazili kako su god htjeli. Već nakon prvih 45 minuta na semaforu je pisali 4:0 i znalo se da je priči tu kraj.
Za posljednju utakmicu sa Španjolskom Bilić je posegnuo za novom kombinacijom. Taj put u srcu obrane počeli su Šutalo i Vušković, dok je Gvardiol opet vraćen na beka. Bilo je to najsretnije Bilićevo rješenje do sada. Iako su Španjolci nadirali, teško su tu moglo išta više učiniti.
Primarni cilj
Međutim, ponoviti isto Bilić neće moći protiv Engleske jer se Šutalo ozlijedio u Gattusovom Laziju. S obzirom na to da u sastavu nema ni Pongračića, ni Martina Erlića, najizglednije je da će uz Vuškovića stati Duje Ćaleta-Car. Gotovo je sigurno da u vatru neće odmah poslati naknadno pozvanog Niku Galešića iz Dinama. Ozljede su tako poharala obranu naše reprezentacije i suzile Biliću mogućnosti.
Nema sumnje ni u Vuškovića koji radi čuda s Brightonom u najjačoj ligi svijeta. On je taj, stup obrane oko kojega se mora graditi ostatak.
U pomoć njima svakako će morati više i jače pohrliti vezni igrači. Luka Modrić, Mateo Kovačić i tko god bude treći (Petar Sučić, Mario Pašalić ili Nikola Vlašić). Vezni red će morati biti zgusnut kako bi zatvorio kanale koje su Englezi prelako koristili na Rujevici – one u sredini. Za očekivati je tako defenzivniju postavku igre u kojoj ćemo prije Marca Pašalića na desnom krilu vidjeti Petra Sučića. Lijevo možemo očekivati Martina Baturinu koji igra u velikoj formi talijanskom Comu, ali ni on neće biti lišen obrambenih zadaća.
Hrvatska tako u utakmici s Engleskom ima primarni cilj držati obranu pod kontrolom, odnosno ne kapitulirati u prvih pola sata. Na tom bi se temelju dalje moglo graditi. Vrijeme bi onda radilo za naše, a uz raspoložene napadače mogli bismo se i ponadati nečemu. Ali polako, kažemo, neka obrana prvo izdrži početni nalet, a onda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....