Vijest da je Pafos novi nogometni prvak Cipra proširila se brzo, nekolicina nogometaša hrvatske provenijencije Ivušić, Šarlija, Oršić, te iz Bosne i Hercegovine još i Šunjić uslikala se u slavlju, ogrnuli su se hrvatskom trobojnicom.
A s njima i - Silvije Čavlina (48), trener vratara, baš njemu posvećujemo ovih par redaka, da ne prođe sasvim nezapaženo, ispod radara u slavlju sa Cipra.
Čavlinu je u Pafos poveo i za ruku doveo Ivica Ivušić, golman svoga trenera da ga opet trenira, nakon što su u Osijeku postigli zajedno izvanredne rezultate. Ivušić je dogurao do reprezentacije, bilo je to doba kad je Nenad Bjelica bio trener Osijeka, a Silvije Čavlina u Bjeličinu stožeru.
Ivušić je zahvalio Čavlini, zajedničkim slikama na Instagramu, a u potpisu je Bili Čavlina... E, to je nadimak Silvija - Bili. Ne zbog toga što je iznikao iz obitelji hajdukovaca sa zagrebačke Kajzerice (porijeklom su Čavline iz Marasovina kod Drniša), nego je od malena bio bjondo, dječak svijetle puti i kose, pa je dobio nadimak Bili. Ne Bijeli, nego baš - Bili. Oni najbliži ga samo tako zovu. On je Bili za roditelje Ivu i Tonku i brata Marina. Vrlo rijetko ćete čuti da ga netko oslovljava imenom Silvije. Netko tko ga ne pozna blisko.
Želimo podsjetiti da se kao talentirani 15-godišnjak između vratnica mlađih uzrasta Lokomotive Čavlina preselio u Hajduk na poziv tadašnjeg sportskog direktora "bijelih" Ivana Buljana. U Hajduku je branio za juniore, osvojio prestižni turnir u Australiji u generaciji Tudora, Leke, J. Vučka, Bušića..., dospio potom i do mlade i "do 21" reprezentacije. Međutim, tada je Hajduk otvarao širom vrata talentu Stipe Pletikose, mlađem dvije godine i Bili naš nikad nije upisao prvenstveni nastup za Hajduk. Šteta za "curriculum vitae", po darovitosti zaslužio je barem da se jednom upiše kao prvotimac u klupski Leksikon Jurice Gizdića.
U Hajduku je, s prelaskom među seniore, da se našalimo, dobio - čavlinu. Pa je morao dalje, premda uvijek s Hajdukom u srcu. Krenuo je po Hrvatskoj (Hrvatski dragovoljac, Lokomotiva, Kamen Ingrad, Šibenik, Inter Zaprešić), pa u Izrael (Hapoel Petah Tiqwa) i naposljetku Austriju (LASK Linz).
Ubrzo je darovit i marljiv izrastao u vrsnog trenera čuvara mreža, prepoznali su ga i vodili, uziomali sa sobom u stožere Igor Tudor (PAOK Solun), a prije i kasnije u Dinamu Ivajlo Petev, Zlatko Kranjčar, Mario Cvitanović i osobito Nenad Bjelica (radio je s njim u Dinamu, pa Osijeku). Bjelko, Bili i s njima Bule, postali su nerazdvojan tercet...
Vratar Ivušić je pak Čavlinu prije dvije već godine izmjestio na Cipar. Tako Čavlina nije mogao biti s Bjelicom u njegovim novim epizodama i izazovima, morao je odbiti Bjelicu i Trabzonspor, pa Union Berlin i opet Dinamo. Kako da Ivušića ostavi? Na Cipru zajedno rade velike stvari, na radost izbornika Zlatka Dalića...
Čavlina je danas, neka nam bude dopušteno ustvrditi, možda i najbolji hrvatski trener vratara, svakako uz Tomislava Tumbu Rogića (s Tudorom je u Juventusu) koji oduševljava specifičnim metodama treninga i Vedrana Runju koji je u Milanu. A gdje su i mnogi ostali. Konkurencija jest žestoka, ali tu je i Čavlina!
Nama je lokal-patriotski gušt spomenuti da je Silvije Čavlina svakako Hajdukov kadar. Formirao se u golmana u Poljudu, oduvijek i zauvijek dječački sklon hajdučki bijeloj boji. Uostalom, Jurica Vučko mu je iz juniorskih dana (p)ostao najbolji prijatelj.
Sin mu Nikola (22), sada u Dinamu, već je poznatiji od svog oca. Nikola je mladi reprezentativac, pričuvni vratar u Maksimiru, nakon što se i sam lansirao u Lokomotivi, a stekao je u međuvremenu posebna, pa i gorka iskustva u epizodi u Osijeku. Sve to ide u rok službe.
Otac i dida Ive može bit ponosan na svoj naraštaj. Za Ivu, danas umirovljenog vozača sa zagrebačkog Velesajma, u balunu postoji Hajduk i samo Hajduk. I Hajdukov kalendar svake Nove godine kao osobita relikvija na posebnom mjestu u stanu na Kajzerici.
Silvije zvani Bili, a potom i Nikola pak, bili su predodređeni, na svoj način geografski usmjereni i "prisiljeni" da se okušaju i na drugim i te kako važnim nogometnim destinacijama.
Uglavnom, slavi se u kući Čavlina. Sin Bili prvak je Cipra, a unuk Nikola se s klupe Dinama (sjećate se kako je lani u Poljudu obranio penal Livaji, u službi Lokomotive!) približio tituli hrvatskog prvaka.
Što god dida Ive o svemu tome mislio. Moj Ive, tužan si zbog Hajduka, tako ti je to, ne mogu istodobno slavit i Hajduk i Dinamo, dida i unuk! Netko mora patit. Barem vas titula Biloga i Pafosa sa Cipra ujedinjuje u sreći i zadovoljstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....