Ima datuma koje naprosto ne možete zaobići, nije uputno preskočiti ih, a jedan od takvih je 16. travnja, pa premda vam se čini da se svakog dana „neki đava događa”, danas je poseban dan s dva aspekta. Kako ne kazati da danas Igor Tudor slavi ili ima, kako hoćete, 47. rođendan, splitski, hrvatski trener Hajdukova predznaka koji je na putu da reanimira Juventus, usidri ga prvi vrhu ljestvice talijanske serie A (cilj je biti barem četvrti), te se ujedno izboriti i za vlastiti ostanak na klupi, da za ruku vodi „zaručnicu Italije” sa sobom. Tu je uspješno započeo posao zajedno sa suradnicima Ivanom Javorčićem i Tomislavom Rogićem, poznatijim po nadimku Tumba.
Puno se toga ovih dana piše o Tudoru, a nama pada na pamet kako ga je Mario Stanić, tadašnji faktički sportski direktor Hajduka (bez portfelja, pa zbog toga – sic! - niti nije u Hajdukovu Leksikonu?!) stalno branio od nepovjerenja s kojim je Tudor tu i tamo bio okružen. Stanić nam je stalno tupio:
- Smeta vam ovo i ono, a Hajduk, vidjet ćete, ima najboljeg trenera na svijetu, Hajduk može biti sretan što ga Tudor vodi, jednog dana moja će istina izaći na vidjelo – govorio je velikan hrvatskog baluna Mario Stanić, na privremenoj (neformalnoj) službi u Hajduku.
Bio ili ne u Leksikonu, Stanić je određeno vrijeme vedrio i oblačio u Poljudu, s Tudorom bio blisko povezan, a dok je Stanić bio samoi savjetnik, Ivan Kepčija je bio njihov suradnik, predradnik zaposlen na funkciji sportskog direktora.
Rekosmo sami sebi, zapamtit ćemo Stanićeve hvalospjeve o Tudoru i čekati pravi čas da ih izvučemo kad ih već u naftalinu bude gagrice nagrizale.
Nakon sedam bodova iz tri kola za kormilom posrnulog Juventusa, rado već izvlačimo Stanića iz ormara i provje(t)ravamo njegove riječi.
Dovoljno je samo da je Tudora baršunastim glagolima počastio i pomazio veliki Fabio Capello. Kad vam Fabijan Dlaka (jer to mu u prijevodu znači ime i prezime, a da postane šešir bila bi mu potrebna dva „p”) ne može pronaći ni dlaku u jaju, a pravičan je i gospodski kritičar, e to je već nešto. Znači da ste zadovoljili ukus jednog od najvećih talijanskih trenera i nogometnih autoriteta današnjice, ali i svih vremena širom Europe. Fabio Capello je bio izbornik Engleske i Rusije i dvaput u rasponu od deset godina bio je šampionski trener Reala, napose da je čak i Romu 2001. pretvorio u prvaka, što je čudo Isusovo iz Kane Galilejske, kao da od vode napravite vino. S tom Romom gostovao je u Poljudu 2003. godine, a prije i kasnije dostojno prvaka vodio je godinama Milan, pa potom i Juventus gdje se susreo i s Tudorom igračem, ujesen 2004...
Toliko o Capellu, ali kad je on pohvalio Tudora, onda to znači „kapelo” do poda. Moj naklon, šešir, a ne dlaka...
Smatrajući da će Tudor nastaviti uspješno svoju epizodu, čestitamo od srca svome sugrađaninu 47. rođendan.
Drugi naš nogometni sugrađanin, ni blizu nije tako dobra zdravlja, niti na putu prosperiteta, RNK Split danas ima 113. rođendan, uvijek i zauvijek godinu dana mlađi od Hajduka. Crveni Split se osnovao kao Anarh na današnji dan 1912. godine tamo blizu danas ugasle Plinare gdje se i Hajduk smjestio, gotovo u skutima svoga bijelog brata.
Poznata je priča o usponima i padovima kluba koji nikad nije bio režimski, koji je u svome crvenom buntu imao poseban put, a i kad su crveni bili na vlasti, od 1943. do 1990. nisu ga baš „šljivili”, radije se funkcionerska elita tadašnjeg komunizma/socijalizma priklanjala Hajduku koji im se umio uvući pod kožu, bio je šik i mondeni klub... S jedne strane studenti, ajmo reć intelektualci, s one tamo prema Turskoj kuli, radnici, batelanti, težaci...
Nije lako, a ni potrebno etiketirati dva kluba na način da ih se konfrontira jer su se kroz povijest prožimali zajednički raznima facama velikana od Luke Kaliterne, Frane Matošića, Zlatka Papeca, Vladimira Beare, Stane Krstulovića, Ante Duplančića, Paška Viđaka, Ante Mladinića, Bogdana Kragića, Tomislava Ivića, Stanka Poklepovića, Sergija Krešića, Jurice Jerkovića, Šime Luketina, Mila Nižetića, Vinka Begovića, Aljoše Asanovića, Tonća Gabrića, Janka Jankovića, Igora Jelavića, Gorana Vučevića, Josipa Skoke..., pa Nenada Pralije, Darka Butorovića, Srđana Mladinića, Adriana Aliaja, Željka Mijača, Ivana Katalinića, Zoran Vulića, Ante Ercega, Gorana Milovića, Gorana Sablića, Artema Milevskoga, Duje Čopa, Martina Baturine, familije Vušković, oca Danijela i sinova mu Marija i Luke... Svratite danas u PR službu Hajduka, nekolicina kadrova je zanat ispekla u redovima Splita, putovali bi poslom na europske izlete Splita, jer služba je služba, te „patili” šta ne mogu uživo gledat isto takav istodobni europski put Hajduka...
Kvalifikacije za plasman u skupine Eurolige. Moraju u Torino na Torino – Split, a u isti čas u Poljudu igraju Hajduk – Dnjipro, tog kolovoza 2014., godine! Oj, živote...
Želimo reći samo jedno, ono što su u amanet ostavili i Ivić i Poklepović: u bremenitoj poziciji RNK Splita, uz kojeg postoji i njegov alter ego koji bi da nastavi tu crvenu nit, ako i kad pravi Split do kraja „skihne”, želimo reći samo jedno:
- Nađimo, nađite rješenje da opstane RNK Split, nemojte da se nit prekine, a žar i luč se ugase.
Sličan smo tekst pisali već uz današnji dan minulih godina, Žarko Žare Mihaljević, legendarni lik i predsjednik Splita iz davnog doba osamdesetih zahvaljuje nam što se uopće Splita sjetimo, a bit će drago i Slavenu Žužulu, dakako.
Mihaljević žali što već evo predugih 13 godina nije s nama Milorad Bibić Mosor, neprežaljeni novinar i publicist. Naš kolega umro je daleke 2012. godine. A za života ne znaš je li bio poznatiji kao pisac i reporter, košarkaški sudac ili – „barakaš”, stari, okorjeli baš splitovac!?
- Fali nam u bitkama veliki igrač u borbi za opstojnost RNK Split, fali nam Mosor – žali Mihaljević.
S naše strane, a na Mosorovu tragu, još smo lani ponudili emociju kroničara baluna u gradu pod Marjanom.
Moja malenkost od prvih koraka bila je sklona nadasve bijeloj boji, pa bi se s Mosorom uvik kontreštava, ali u mojoj familiji i crveni Split bio je stanovnik. Samim time što mi je dida Vicko svoje penzionerske dane kratio u Parku skojevaca, volio ih i kida karte na ulazu na Splitovim utakmicama...
Misao je samo jedna:
- Ne dajmo da Split nestane, nema veze u kojoj je ligi, neka njegova nit traje, od „ž” lige do Europe i natrag, Splite, sretan ti 113. rođendan!
Hajduk je Hajduk, a Split je Split. Rivali, ali i braća. U našem gradu za oboje bilo jest i mora bit mjesta!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....