Ovako se pjevalo početkom 90-ih: Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, sa njima se ponosi čitava Hrvatska! Ali nije to dugo potrajalo, pa se ta navijačka ljubav nakon nekoliko godina pretvorila u ‘gazi, gazi purgere‘ i ‘ubij, ubij tovara‘, a utakmice Dinama i Hajduka postale su utakmice visokog rizika, a taj dan derbija je za policajce dan iz noćne more. Praćenje gostujućih navijača, pa njihov dolazak na stadion, pa povratak kućama, pa mogući neredi na auto putu. U znoju zarađena dnevnica.
Ipak se ponegdje nađe neka oaza razuma, mjesto gdje nitko nikoga ne ganja bejzbol palicama niti gađa bengalkama, ne skida mu sve po spisku, a sudac nije... Evo na zidu uz crkvu Uznesenja svetoga križa u Perušiću stoje jedan uz drugoga Hajdukov i Dinamov grb. U srcu Like. I niti jedan nije išaran, ma nema čak niti onog čuvenog navijačko primitivnog ACAB grafita. Čudo Ličko, jedan kroz jedan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....