Sto komada! Veliki jubilej proslavio je Zlatko Dalić na klupi hrvatske nogometne reprezentacije. Remi s Češkom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo bio mu je 100. put da je predvodio našu izabranu vrstu. Davno se sada čini 2017. kada je uskočio na izborničko mjesto umjesto Ante Čačića koji je "izmeten" nakon niza loših rezultata.
Visio je Hrvatskoj tada plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Trebalo je pobijediti u dodatnim kvalifikacijama. Bolji su Vatreni na kraju bili od Ukrajine i plasirali se tako na Mundijal. A to je tek posebna priča, doduše, već stotinu puta ispričana. Hrvatska je ispisala povijest i svoj najveći uspjeh završivši prvenstvo u kišnoj Moskvi sa srebrom oko vrata. Pljeskali su Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Putin. Kako se davno i čudno sve te okolnosti danas čine...
Nema potrebe da vas podsjećamo i prepričavamo put do finala u kojem je Francuska ipak bila bolja. Nizali su naši pobjede, padali su velikani, a kao šlag na tortu došla je pobjeda protiv Engleske u polufinalu. Koliko su se puta vratili iz "mrtvih" teško je i prebrojati. Silni penali su se pucali, redali golovi, obrane i promašaji, ali Hrvatska je preživjela sva ta raspucavanja.
Nevjerojatno samopouzdanje Dalić je samo sebi znanim metodama usadio igračima. To se ne može poreći. Jer posrećiti vam se može jednom, dvaput, triput... Pa, hajde, oni najsumnjičaviji kažu i da je Hrvatsku čitavog turnira pratila ogromna količina sreće. I eto su se Dalićevi izabranici nekako vratili kući sa srebrom oko vrata. Ma da, baš...
Nove sumnje
Međutim, nakon Mundijala 2022. u Katru sve te priče pale su u vodu. Hrvatska je pored svih velikana opet otišla do medalje, taj put brončane i tako pokazala da i sama zapravo pripada tome društvu. Odjednom protiv Hrvatske više nikome nije svejedno igrati. Pa čak ni moćnome Brazilu.
Preživio je Dalić i smjenu generacija koje je počela nakon Rusije. Oprostila se polovica momčadi. No, za njega je oduvijek bilo važno da je samo jedan igrač tu. Ovo je generacija Luke Modrića i legendarni veznjak potpisuje svaki uspjeh jednako ili više od samog Dalića. Dok je on tu – dobro je. Dalić je miran jer zna što mu Modrić donosi, pa čak i s 40 godina na leđima.
A onda i finale Lige nacija samo godinu dana poslije. Zaokružio je Dalić tako tercet velikih uspjeha, najvećih u povijesti hrvatskog nogometa. Nadao se, doduše, konačno doći i do zlata nakon bronce i srebra, ali raspucavanje s bijele točke jednom valjda mora otići i na stranu protivnika, pa je s(p)retnija ipak bila Španjolska.
No, nije u ovih osam godina sve baš bilo cvijeće za izbornika. Kad već spominjemo Španjolsku, baš oni su mu postavili veliki upitnik nad glavu. Te slavne 2018. Hrvatska se još nije bila otrijeznila od velike fešte i ruskog srebra kad joj je došla prava "triska". Španjolci su naše u Ligi nacija potopili sa 6:0. Poznavajući naš mentalitet nije trebalo dugo da krenu priče o tome je li Dalić zapravo taj? Je li trebao otići na vrhuncu tadašnje slave?
Sve preživio
Kola su krenula nizbrdo već na sljedećem natjecanju. Na Euru 2020. Hrvatska je jedva izborila drugo mjesto zu skupini iza Engleske, a s istim brojem bodova kao Češka. Značilo je to opet Španjolsku u osmini finala, a nakon produžetaka Furija je bila bolja s 5:3 za rano ispadanje naših. Istina, protivnici nisu bili nimalo jednostavni, ali to se svejedno okarakterizirao kao neuspjeh naših.
Gorka pilula isprana je u Katru novim kolektivnim transom nakon bronce. A onda opet taj nesretni Euro. Nikako da Vatreni na njemu naprave iskorak, dok im s druge strane, Mundijali baš leže. Taj put Hrvatska nije prošla ni skupini. Ispred nje ostale su Italija i (opet) Španjolska. Remiji s Talijanima i Albancima, te poraz od Španjolaca značili su kraj za naše.
I tada se naveliko već počelo raspredati o Dalićevoj sudbini. Bilo je to doba najveće krize u njegovom mandatu. Mediji su mu na sve strane tražili nasljednika. Špekuliralo se o tome da bi mogao otići, ali nije. Niti je itko u Savezu na to pomišljao. Dalić, čini se, ostaje dokle god on to bude htio.
Mirno brodi
Voljeli ga ili ne, poreći mu se ne može da je od hrvatske reprezentacije stvorio pobjedničku vrstu. Onu koja bez problema ulazi u "fajt" s Francuskom, Engleskom, Brazilom... I izlazi s pobjedom. Kroz godine je sasvim jasan postao njegov modus operandi. I sam je kazao kako je reprezentacija mjesto u koje se jako teško ulazi, al zato i teško izlazi. Mnogo ih je tu zacementiralo svoje mjesto, dok su oni mlađi "leteći". Padale su tu i tamo i neke kazne, zabrane... Posljednji je primjer Luke Sučića, dok je svojevremeno na ledu bio i Duje Ćaleta-Car.
Svašta se do sada izdogađalo u njegovom mandatu koji i dalje traje. Bačen je u vatru, počeo s "biti ili ne biti" dvobojem s Ukrajinom. Da je kojim slučajem tada izgubio, vjerojatno bi i odmah bio smijenjen. No, ovako je očito trebalo biti. Dalić je najuspješniji izbornik Hrvatske u povijesti, a ono što je on dostigao neće biti lako nadmašiti.
Preživio i je barem tri ozbiljne krize, nakon najtežeg poraza od Španjolske i dva Europska prvenstva. Ali danas mirno brodi dalje. Hrvatske je na pragu plasmana na novo Svjetsko prvenstvo na kojemu će tražiti "trilogiju čuda". Nestvarno se čini, zar ne? Ali isto nam se činilo i prije Rusije i prije Katra. Pustimo, dakle, Dalića i Vatrene da rade. Uživajmo jer dojma smo kako ovo neće trajati još dugo. Svjetsko prvenstvo u SAD-u za njega bi vjerojatno moglo biti i posljednje veliko natjecanje na klupi Hrvatske. Bila bi to poetska slika za kraj, oproštaji Dalića i Modrića. No, kako se stvari odvijaju nemojte se kladiti na ijedno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....