Što je najbolje za Hrvatsku, kako bi se Vatreni trebali predstaviti protiv Brazila? Zlatko Dalić igrao je protiv Kolumbije u formaciji 3-4-2-1 i dobio puno dobrih spoznaja, premda je vidio i određene probleme, pogotovo u defenzivnom djelovanju jer Luis Díaz razmahao se poput dirigenta orkestra, ali Suárez, srećom, nije našao kompas.
Međutim, za Brazil je spremio sustav 4-2-3-1 te je ovog trenutka to i dalje njegova orijentacija. Ne više kao jedina, nego kao jedna od dvije. Ta varijanta s trojicom u obrani pojavila se kao plod dviju činjenica: odličnih igara Luke Vuškovića u Bundesligi i nedostatka lijevog braniča nakon ozljede Joška Gvardiola. Kojeg je zapravo šteta koristiti na toj poziciji jer bi logično bilo da se ustali na stoperu, gdje najviše može dati, pišu Sportske novosti.
Međutim, hoće li Vušković i pobjeda natjerati izbornika da i s Brazilom ponudi prigodu 19-godišnjem stoperu te ponovno zaigra s trojicom u zadnjem redu, što bi se zbog jačine protivnika moglo često pretvarati u petoricu?
Međutim, za Brazil je spremio sustav 4-2-3-1 te je ovog trenutka to i dalje njegova orijentacija. Ne više kao jedina, nego kao jedna od dvije. Ta varijanta s trojicom u obrani pojavila se kao plod dviju činjenica: odličnih igara Luke Vuškovića u Bundesligi i nedostatka lijevog braniča nakon ozljede Joška Gvardiola. Kojeg je zapravo šteta koristiti na toj poziciji jer bi logično bilo da se ustali na stoperu, gdje najviše može dati.
Međutim, hoće li Vušković i pobjeda natjerati izbornika da i s Brazilom ponudi prigodu 19-godišnjem stoperu te ponovno zaigra s trojicom u zadnjem redu, što bi se zbog jačine protivnika moglo često pretvarati u petoricu?
Iako Dalić nije javno govorio o sastavu, za pretpostaviti je da je preliminarna ideja za Brazil sljedeća: Livaković – Jakić, Šutalo, Ćaleta-Car, Stanišić – Modrić, P. Sučić – Kramarić, Baturina, Perišić – Budimir.
Je li to najbolje što Hrvatska može ponuditi, veliko je pitanje. Radi se o postavi koja, kao i uvijek, otkriva probleme na bokovima jer jedino je Perišić od četvorice koji to igraju originalno krilo ili bek, u njegovu slučaju krilo, a prednost u sredini obrane ima iskusni Ćaleta-Car. To je nogomet koji se temelji na posjedu i očekivanju da će Vatreni kroz držanje lopte dočekati dekoncentraciju suparnika i zabiti pokoji pogodak. Vrhunske momčadi koje tako igraju uvelike se baziraju na krilima, no Hrvatska često na strani ima igrača koji je napadač ili središnji veznjak, dakle nije ubojita koliko bi trebala biti. Taj sustav ima prednost u sigurnosti koju Hrvatska osjeća kad tako igra, ali u jakim susretima malo zabija.
Ili je najkvalitetnije što hrvatski stožer može složiti ipak postava u sustavu 3-4-2-1: Livaković – Šutalo, Vušković, Pongračić – Stanišić, Modrić, P. Sučić, Perišić – Kramarić, Baturina – Budimir?
Prva verzija odražava recentnu tradiciju jer, kako je Dalić kazao, s takvim načinom igre osvojene su tri medalje, dio igrača u njemu se najbolje osjeća, dok je druga varijanta prilagođena trenutačnom profilu igrača te, kad se stavi na papir, nema slabe pozicije. Premda manjak brzine čak i u ovom sustavu uzima danak.
Za Hrvatsku ogled s Brazilom nije tek jedan prijateljski dvoboj. Kad prvog favorita izbaciš sa Svjetskog prvenstva, to se pamti. Seleção je poražen od Francuske, ali itekako se želi dokazati u ogledu s Vatrenima jer, kad bi dobio, to bi bila mala osveta za Katar. Hrvatska je tada igrala u formaciji 4-3-3, a prva postava bila je: Livaković – Juranović, Lovren, Gvardiol, Sosa – Modrić, Brozović, Kovačić – Mario Pašalić, Kramarić, Perišić. Od te ekipe nema cijele obrane, a ostali su Livaković, Modrić te napadački trojac. Što se tiče sadašnjeg kadra, do Svjetskog prvenstva očekuje se povratak Kovačića i Gvardiola.
Hrvatska je danas možda slabija u zadnjoj liniji i sredini terena, gdje nema iskustva i kvalitete koje su donosili Brozović i Kovačić, ali i dalje ima čvrstu osnovu. S druge strane, ako bi Vatreni igrali u sustavu s trojicom u obrani, morali bi poraditi na uigranosti, prvenstveno kako suparnik ne bi lako ulazio u šanse, no ne bi forsirali ono u čemu su najtanji – krilnu igru.
To je na papiru najjača hrvatska postava koja se može ovog trenutka sastaviti. Iako Vatreni nisu puno igrali tih 3-4-2-1 ili 3-5-2, realno je da ni u jednom drugom sustavu ne možemo kazati kako su svi igrači na svojim pozicijama, osim djelomično Perišića, te da nema slabe karike. Potrebno je raditi na tome ne bi li na terenu sve bilo kompaktnije i moćnije, iako je već s Kolumbijom izgledalo dobro, pa da ta formacija zaživi u najboljem svjetlu. Hrvatska danas ima bolji kadar za igru s trojicom u obrani nego s četvoricom. To su kazali mnogi stručnjaci, pišu Sportske novosti.
Jesu li Vušković i navedeno dovoljno dobar razlog da izbornik izmijeni shemu i ponudi opciju s njim u sustavu 3-4-2-1? Mnogi će kazati da jest, jer ne radi se samo o igraču budućnosti nego i sadašnjosti, koji je po igračkim osobinama sličan Ćaleti-Caru, a opet moderniji i po nekim elementima bolji. Mogao bi Dalić staviti Vuškovića i u postavu s četvoricom u obrani, no to dosad nije previše prakticirao, a i sam Luka nema puno iskustva s time u profesionalnom nogometu. Radi se o iskoraku koji je tek pred njim.
Osim Vuškovića, šansu u prvoj postavi traže još neki igrači poput Matanovića i Marca Pašalića, no malo je vjerojatno da će je dobiti odmah. Dalićeve izjave kako ne želi Stanišića potrošiti da igra dvaput po 90 minuta na lijevom beku samo potvrđuju da je cilj predstaviti se ponovno s četvoricom u obrani, jer u toj varijanti Stanišić je lijevi bek, dok je s Kolumbijom to bio samo u završnici. Djelomice je pošteđen budući da je igrao tek drugo poluvrijeme.
U sredini terena Modrić je siguran, a jasno je da se u napadačkom dijelu u početnu postavu vraća Kramarić, dok Budimir ima sudbinu da se mora stalno potvrđivati jer već se događalo da je Matanović bio ispred njega, a treba čuvati mjesto. U vezi, osim Luke, najbolje kotiraju Petar Sučić i Martin Baturina, a ne treba zaboraviti ni Marija Pašalića.
Za razliku od prethodna dva svjetska prvenstva pod aktualnim izbornikom, kad se gotovo sve znalo prije nego što se sjelo u zrakoplov, ovaj put nije tako. To također može biti pozitivno ako se izađe u arenu s najboljim rješenjem.
- Čestitam, ali susrest ćemo se na Svjetskom prvenstvu i tad ćemo mi pobijediti - kazao nam je jedan kolumbijski navijač dan nakon susreta.
Da, na Mundijalu će se igrati puno žešće i tvrđe nego u prijateljskoj utakmici, a budu li Kolumbija i Hrvatska druge u skupini, doista će odmjeriti snage u šesnaestini finala u Torontu. To bi moglo biti puno drugačije, od angažmana i energije do uloga, no hrvatska formacija s trojicom stopera ponovno će imati rezona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....