Svaka čast desnom bočnom Hajduka Niki Siguru koji na kraju nije dobio niti minutu u prvom nastupu Kanade na domaćem svjetskom prvenstvu, ali većina navijača Bijelih i cijele hrvatske javnosti generalno imala je simpatije na strani Bosne i Hercegovine (1:1). Što zbog Hrvata, što zbog toga što su nam to susjedi... Ratovi su prošlost, na kraju krajeva zajednički smo iz njega izašli kao pobjednici. Naravno, lakše je tako to doživljavati nama koji nismo ratno zlo u BiH i sukobe susjeda, saveznika doživjeli na vlastitoj koži, neovisno s koje strane na to gledali.
Dugo je Hrvatska uspjesima na svjetskim prvenstvima bila najveći uzor reprezentaciji BiH. Nastup na ovogodišnjem Mundijalu tek je drugi u povijesti za momčad izabranika Sergeja Barbareza koji također često kao uzor svojeg sastava spominje baš „kockaste”. Ali ima par stvari koje bi iskusnija i uspješnija Hrvatska mogla „kopirati” od sastava BiH.
Nije Sigur jedini kojeg se očekivali na travnjaku, a da je na koncu svih 90 i nešto minuta ostao na klupi. Istu sudbinu poprilično neočekivano je doživio i legendarni Edin Džeko (40). Očekivalo se kako će Džeko nakon oporavka od ozljede u određenom obujmu kontribuirati u ogledu s Kanadom (1:1), ali najpoznatiji nogometni sin Bosne i Hercegovine na kraju nije dobio niti sekundu.
- Edin je do ove utakmice odradio tek polovinu treninga. Planirali smo ga uvesti zadnjih desetak minuta, ali onda je Kolašinac imao problema... - pojasnio je nakon susreta izbornik Barbarez.
Ako može Džeko ostat na klupi...
Da se izrazimo jezikom jednog od domaćina Mundijala Meksika trebalo je imati „cojones” do poda za ostaviti Džeku na klupi, ma da je sad polumrtav, a ne ozlijeđen. Džeku koji se muči još od ozljede ramena u finalu dodatnih kvalifikacija s Italijom u ožujku, makar je u finišu klupske sezone skupljao neke minute u dresu drugoligaša, povratnika u elitno društvo Schalkea. Ekvivalent tome je da za Hrvatsku ne zaigra Džekin vršnjak Luka Modrić (40), „samo” zbog toga što nije 100 spreman.
Modrić je ukupno ostvario kudikamo veću karijeru od Džeke, ali što je Luka za Hrvatsku, Edin je vjerojatno za reprezentaciju BiH. Znamo ako može igrati, da je nemoguće da Modrić ne zaigra za Hrvatsku. Bez obzira je li na 80 posto poput legendarnog Romana Obilinovića, 60 ili 50 posto svojih mogućnosti. No treba ga pritom i dozirati. Zbog njega, ali i cijele momčadi. Zbog momčadskog interesa. Recimo sat vremena igre protiv Engleza je nešto što je trenutno realnost.
Veći su problem Hrvatskoj fizičko stanje druga dva „senatora” Matea Kovačića (34) i Andreja Kramarića (32). Iza Kovačića je gotovo godina dana pauze zbog ozljede gležnja. Vratio se, ali daleko je od svojih najboljih izdanja. Muči se s ozljedom i Kramarić, iza kojeg nije stanka. Vidjelo se to u pripremama. A Hrvatsku u otvarajućem susretu čekaju i ekstremni vremenski uvjeti, vrućina, sparina u paklenom Arlingtonu pokraj Dallasa. Pravo teksaško vrijeme.
Ne smije se Dalić odreći senatora, niti će to napraviti. Kovačić je profil igrača za kakvog zamjenu nemamo, a Kramarić nas je stoput spasio i ako Bog da opet će. Čovjeka s takvim osjećajem za gol među napadačima jednostavno nemamo. No za Dallas nam treba trenutno najjačih 11. Vjerojatno s Modrićem, ali i mlađim snagama, Petrom Sučićem, Pašalićima... Tu se treba ugledati na susjede.
Bez srljanja
Bitna je samo momčad, ega za Hrvatsku svi moraju ostaviti po strani. A uostalom još su najmanje dvije utakmice nakon Engleske. Bit će prilike za one koji protiv Gordog Albiona budu imali manje uloge ili uopće ne zaigraju. Trebat će rotirati s obzirom na to da smo jedna od starijih reprezentacija, brojne probleme s ozljedama i formom, teške vremenske prilike i maleni razmak između utakmica.
A i način na koji se BiH suprotstavila favoriziranom domaćinu SP-a Kanadi je nekakav lajtmotiv za Hrvatsku. Čekao je Barbarezov sastav svoje prilike, jednu dočekao u prvoj dijelu i iskoristio. Imala je Kanada posjed, šanse, ali teško je stvarala one najizglednije. Konačnih 1:1 za BiH je realno uspjeh, neka je dugo vodila i kapitulirala pred nasrtajima domaćina u 78. minuti.
Hrvatska u otvorenom „fightu” s jednim od favorita turnira Engleskom realno nema velike šanse. Otočani imaju hitrije, fizički moćnije igrače, mlađe... Bilo bi nogometno samoubojstvo ostaviti Harryju Kaneu koji je igrač koji je po tehničkim karakteristikama sposoban biti istovremeno prava i lažna devetka te njegovim suigračima puno prostora.
Zna to dobro Dalić. Većinu uspjeha izgradio je na tome da Hrvatska nametne svoj ritam utakmice, odnosno razbije ritam protivnika. U Rusiji 2018. godine imala je Hrvatska moćniji kadar, svakako iskusniji, pa je u polufinalu protiv Engleske mogla imati otvoreniji gard. Hrvatska mora biti strpljiva, pametna, čekati svoju šansu. Hrvatskoj bi realno i bod bio velik, uspjeh, za razliku do Engleza koji bi to vjerojatno omalovažavali. Na tu kartu također treba igrati. Vrijeme (ni)je na našoj strani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....