U novinarstvu sam jako, jako dugo. Sreo sam i upoznao puno zanimljivih ljudi, imao brojne dojmljive sugovornike, priče. I kad pomisliš da si prošao sve, a prošao si sve i svašta, opet ti se dogodi netko. Netko poseban. Netko kakvog prije nisi imao priliku upoznati. Kao što je to Vanja Vukmanović. Poseban. Ali baš.
On je prava priča. Pogotovo u ovo današnje vrijeme kada u medijskom prostoru prevladava crnilo. Ubilo, ukralo, uhapsilo, zaratilo, bombardiralo, nastradalo, poginulo, pretuklo, nova akcija Uskoka, nestao... Crna kronika dominira, udarne ”breaking news” su uglavnom iste boje.
Malo je pozitive, onoga što nam puni pluća i širi krila. I zato vam evo jedne. O mladiću koji je baš poseban. Koji ruši stereotipe. Koji je živi primjer da se može kad se hoće. Okej, treba imati i nešto Bogom danog talenta, nismo svi isti, ali... može se.
Momak s kojim pričam, Vanja se zove, ima 21 godinu. Nogometaš je Rudeša, do jučer je igrao u HNL-u, u našoj najjačoj ligi, a uz to je, pazite sad ovo: državni prvak u matematici, gimnaziju (MIOC) završio s prosjekom 5.0, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva ima isto 5.0, testiranja na Mensi svrstala su ga u dva posto (2 posto da ne bude zabune) najinteligentnijih ljudi na svijetu!
Ajde, priznajte, očekujete li ovakvo nešto od ”jednog nogometaša”. Ili smo svi mi žrtve predrasuda, stereotipa? Možete li uopće vjerovati?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....