Ivan Gudelj ide u penziju, u mirovinu, ali – ide dalje. Nema mira, ni odmora, nastavlja raditi. Dosad je bio instruktor nogometnog Središta Split, a sad će biti mentor, savjetnik ili kako god hoćete to nazvati svome nasljedniku Ivi Šupi iz Šibenika koji preuzima čelnu funkciju. Dosad su tijesno surađivali, a odsad će još tješnje!
Sve se naoko mijenja, ali sve zapravo ostaje isto.
Gudelj se doima zadovoljnim dok u ruci stišće dokument, potpisani ugovor na četiri godine, s jedne strane potpis Marijan Kustić, a s druge Ivan Gudelj. Nalik vašem šoferu vremeplova, penzija, ali nastavlja se radit. Na radost svih onih koji ga poštuju, njegov lik i djelo. Na Gudelja mislimo.
- Bit ću mentor i savjetnik, na svoj način zaokružujem svoj rad i trajanje. Meni je, znate, iznimna čast i zadovoljstvo što su sada treneri na prvoligaškoj sceni neki od onih dječaka koje sam probirao kao vrlo mlade, u selekcijama od gotovo najnižih uzrasta. Šafarić, Jelavić, Gregurina... prošli su kroz moje ruke. Sad su etablirani treneri. Da ne spominjem kako sam počeo raditi kao trener kroz selekcije „do 16” i „do 17”, onda sam čak 13 godina bio izbornik Hrvatske „do 19”, a jednu utakmicu sam vodio i „do 21” reprezentaciju, protiv Slovačke u Kostreni, da bih završio kao instruktor Središta Split. I sada dalje tu nastavljam.
Gudelj je rođen 1960. godine, bio je i trener Hajduka, tako da i to zadovoljstvo ima u karijeri, u teškoj sezoni 2005/06 nakon Miroslava Ćire Blaževića, a prije Luke Bonačića, a sada sa 65 na leđima 1. siječnja odlazi u mirovinu, aktivira se penzija čim zakorači u svoju kalendarsku 66.
Kad se osvrne unatrag, ima zbog čega biti ponosan taj kolosalni nogometaš. Gudelja je, poznato je, do pune afirmacije tragično zakočila žutica, hepatitis B, baš kad je bio u naponu snage sa 26 godina i kad je trebao prijeći u Bordeaux ili Real Madrid.
Tko zna gdje bi mu bio kraj, Hajduk ga je gurao u Bordeaux gdje (im) je poslove završavao menadžer Ljubo Barin, a selektor Miljan Miljanić istodobno ga je mamio i jamčio mu da će ga Real Madrid pozvati. Čiča Miljan je bio trener Reala i imao je sjajne odnose, a Gudelj je bio igrač par excellance, svjetska klasa.
Kad pričamo s Gudeljom, njemu je najdraža dosjetka koju je jednom uputio njegov zemljak iz Imotskog, Zvonimir Boban. Inače je familija Boban u Gudelja gledala ka u Boga, a i s ocem, Marinkom Bobanom veže Ivana uzajamno duboko poštovanje i respekt.
A evo što je rekao Zvone:
- Da se Gudelj nije razbolio, on bi bio kapetan hrvatske reprezentacije, kapetan „vatrenih”. On, a ne ja!
Ima Zvone pravo, imao bi Gudelj 30 ili 32 godine kad su „vatreni” krenuli u osvajački pohod i ne bi bilo prirodnijeg vođe od Gudelja.
No, kršni Imoćanin (iz Zmijavaca) početkom devedesetih već se pune četiri godine borio s posljedicama hepatitisa B, koji ga je definitivno udaljio s terena. Ta zlosretna utakmica protiv Crvene zvezde u Poljudu, u rujnu 1986. godine bila mu je posljednja profesionalna u karijeri. Iscrpljen, tražio je zamjenu. Nikad se više nije vratio.
Ima se Gudelj čime ponositi, upisao je nastup u osvajanju Hajdukove titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1978/79., s „plavima” je prvak Europe u Beču i najbolji igrač Europskog prvenstva mladih... I to nije sve. Najbolji je bio nogometaš Jugoslavije 1982. u svim anketama i najmlađi kapetan reprezentacije bivše države u povijesti u Sofiji u susretu Bugarska – Jugoslavija te jeseni (selektor Todor Veselinović).
Najbolji je sportaš Dalmacije te iste 1982. u osobito čuvenom izboru Slobodne Dalmacije. Osobnu nagradu Grada Splita dobio je 2019., a 2020. je nominiran za građanina Europe u Europskom parlametnu. Godine 2021. dobio je Nagradu za životno djelo na Sportskom međunarodnom festivalu dokumentarnog filma na Zlatiboru (Srbija), a 2023. Nagradu za životno djelu na Sarajevo Simpo Staru (Bosna i Hercegovina) u izboru novinara Sabahudina Topalbećirevića.
Neposredno prije bolesti, u ljeto 1986. dobio je poziv za nastup u reprezentaciji Svijeta u Los Angelesu, ali ga Hajduk nije pustio, nisu u Poljudu bili nimalo uviđavni i važnije su im bile pripreme u kompletnom sastavu za novu sezonu pod paskom trenera Sergija Krešića, nego Gudeljeva slava i piutovanja preko bare, tamo – amo way u pet dana... Stoj doma, Ivane...
Gudelj je k tome bio kapetan u svim selekcijama, juniorske, mlade i seniorske reprezentacije Jugoslavije, što je poseban podvig, a kad je sa 22 u susretu Osijek – Hajduk bio i kapetan Hajduka, bio je najmlađi kapetan „bijelih” do tada i poslije u doba Juge, bivše države.
- Kad me šćepala bolest, našao sam novi život, postao sam član Udruge Hepatos i prvi hrvatski ambasador Društva oboljelih od bolesti jetre, želio sam mnogima udahnuti nadu da se bore i ne gube vjeru u ozdravljenje...
Iza Gudelja je izuzetno uspješna knjiga autora, našeg kolege Blaža Duplančića „Hajdučka priča” koja je Gudeljevu storiju prezentirala 2010. godine, te isto tako izuzetno uspješan dokumentarni film „Ivanova igra” autora Tomislava Žaje emitirana i plasirana 2019. godine. O premijeri u splitskom Teatru i uzvanicima mogli bismo pisati u nastavcima.
A sad dolazi ono pravo: u pripremi je igrani film, baš tako, Gudelj dolazi na veliki ekran, filmsko platno u cjelovečernjem igranom filmu. Život piše romane, pa kao što je pokojni Andrija Anković bio jedan od prvih trenera Gudelja koji je baš mnogo značio u Ivanovoj karijeri, sad će Andrijin sin Bruno Anković, priznat i nagrađivan filmski i tv-redatelj pripremiti film o Gudelju. Već se uvelike radi:
- Pazi, Ivane, snima se!
Scenarist je Boris Grgurović koji se već sjajno okušao u toj ulozi u nekoliko ranijih uradaka.
Možda i previše otkrivamo, jer još je rano, ali brzo će svanuti dan Gudeljeve filmske premijere.
Tako će zaokružiti svoju trilogiju, knjiga, dokumentarac i igrani film!
I po tome će biti jedinstven: ako nije odjenuo dres Real Madrida, barem će imati igrani film!
- Nema više što žaliti za karijerom, bilo pa prošlo, sretan sam danas da sam zdrav – kaže nam 65-godišnji Gudelj.
I stvarno je asketski uporan. Dok u ovom razgovoru nazdravljamo pivom dok ćakulamo o novoj ulozi našeg sugovornika, junak naše priče uporno naručuje – vodu!
Taj životni režim donio mu je ozdravljenje i uspješan život na trenerskom planu, stručnjaka i instruktora nogometa. Sasvim novi život.
Nogometaš koji je s Platinijem mijenjao dres na utakmici na sarajevskom Koševu Jugoslavija – Francuska; koji je 1982. izabran u najbolju momčad Mundijala, a Jugoslavija se oprostila od Svjetskog prvenstva već u prvoj fazi natjecanja, nije prošla skupinu uz Španjolsku, Sjevernu Irsku i Honduras; igrač koji je poput buldožera razbio Dnjepar u Poljudu i tri gola dao Valenciji ide dalje...
Baš kako je tada Slobodna dala naslov nakon nedovoljnih 4:1 Hajduka protiv Valencije, tko ga je sročio ne znamo, Jure, Rejo, Mario ili Mijo, ali netko jest i to znalački i genijalno, napisano je:
- Hajduk ispao, Gudelj ide dalje!
Tako je i sada, pa Gudelju uz sretan Božić i Novu godinu želimo da od 1. siječnja mirno zaplovi novom/starom rutom, ovaj put u penziji/mirovini, ali s istim zadatkom uz poziciju instruktora Središta Split.
Šibenčaninu Šupi drago je što nastavlja raditi s Gudeljem, uloge su im izvrnute, ali kako rekosmo, sve je novo, ali zapravo isto ostaje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....