Ivan Gudelj, legenda ne samo Hajduka, valjda nitko o tome nema prijepora da je legenda, Gudelj, dakle, ne da se u penziju. Ima 65 na leđima i podršku Marijana Kustića, predsjednika HNS-a da se ne predaje. Ne daj se Ivane. I neka ima podršku. Kao i vaš šofer vremeplova koji je tek šest mjeseci stariji od Gudelja, zajedno se ne damo u penziju. Radit ćemo dok možemo...
A Gudelj, na poziciji instruktora Nogometnog Središta Split da ne radi ništa drugo nego organizira seminare za sudačko – trenersku pastvu svoje lokalne zajednice, treba opstati doživotno na funkciji.
Prije nekog vremena Matjaž Kek, prije dvije godine Zvonimir Boban, lani Igor Tudor, a ovog ljeta – chapeau – što na francuskom znači šešir, a u prijevodu naklon do poda, prezentirao se Vahid Halilhodžić. Ako ništa drugo stanovnik Makarske rivijere po ljetnoj adresi, na stranu Velež, Mostar, Neretva, Dinamo i štatijasveznam po bijelom svijetu, od Pariza i Maroka, sve do Japana...
Uz njega i neizostavni Duje Strukan koji je za zagrijavanje prethodno iznio sve novine u sudačkim smjernicama, nikad riješene dvojbe kad je ruka da bi bio penal, pa koliko golman može, smije uradit koraka s balunom a da se ne dosudi korner (?!) i sve tako finese koje služe sucima, a gledatelji poslovični ignoranti, ionako neće obraćati pažnju sve dok se nešto ne dogodi njihovu klubu pa će se snebivati a kako, a zašto, svi su protiv nas...
Obojica su, Duje i Vaha, ispraćena gromkim pljeskom iz prepune dvorane u Lori, tamo gdje je dvorana vojnog učilišta „general-bojnik Ivo Jelić”.
Ekskluzivni prostor nedaleko Poljuda, nekoć poznat i kao Centar visokih vojnih škola (CVVŠ Maršal Tito), opet je bio pretijesan da primi sve znatiželjnike. Seminar je bio strogo strukovno prezentiran, ali kako da ga zaobiđemo kao predstavnici sedme sile...
Strukan je, hvala na pitanju, briljirao, legitimni je nasljednik splitske sudačke loze ekstra klase Petrošića, Machieda, Kurira, Radića, Glavine, Trivkovića, da nam Zekan ne zamjeri ako ga preskočimo i još mladi Šunjić, a svakako i Duplančić famozni Ante, poznatiji pak kao pjesnik stihova Oliverova „Picaferaja” iz 1967. godine. Nisu oni jedini, ali izdvajamo elitu, kao djetelinu sa četiri, pardon pet ili šest listova splitskog nogometnog suđenja, plus Tenžera koji se ističe nadasve kao kritičar i komentator, a splet okolnosti našeg Gorana nije lansirao u same svjetske visove i međunarodnu scenu da postane poput prezimenjaka Veselka, novinara nad novinarima, vrh vrhova.
I onda Vaha, autoritet iznad svega, Halilhodžić je ispričao štošta pred budnim očima splitsko-dalmatinske nogometne publike. Baš kao i 2011. kad je Fredi Fiorentini, tada direktor Hajduka, usred zimskih turskih priprema organizirao satove učenje nogometa na seminaru u Lari nedaleko Antalyje uz trenera Hajduka Gorana Vučevića i trenera Dinama Vahida Halilhodžića.
Kako god, bilo je predivno za nogometnu populaciju, šteta da sve ne prenosimo na tanane na kakvom podcastu, a notirati događaj naprosto je nezaobilazno.
Uz moderatora Tomislava Gabelića, novinara 24 sata kojega Ivan Gudelj uvijek doziva u pomoć „jer ti, Tomo, radiš to najbolje”.
A kad Gudelj to kaže, onda mu bezuvjetno vjerujemo, premda je nekad uz Gudelja sve to isto tako dobro znao raditi i Blaž Duplančić s Dalmatinskog portala, međutim sad je red na Gabeliću koji svakako zaslužuje svoje retke pohvale.
Bilo je nadasve zanimljivo u Lori, satovi nogometnog nauka, suđenje i trenerovanje uz velikane pri ruci...
Halilhodžić je na kraju zažalio što nije više vremena u izlaganju posvetio taktici. No, i ovako ga je bilo gušt slušati, nemate prilike svaki dan sresti ga oči u oči.
Između ostalog pričao je i ovo:
- Uvijek morate staviti do znanja da je momčad iznad svakog igrača, bez obzira zvao se on Messi ili Cristiano Ronaldo. Igrače se nikad ne smije psovati, treba imati granicu. Ako povrijediš igrača psovkom gubiš kredibilitet.
- Trenirao sam na raznim kontinentima, klubove, reprezentacije. Svaka sredina i ekipa ima svoj identitet. Kada treniraš u Africi, a onda ideš u Japan, to je potpuno drukčije. Kroz rad saznaš puno toga o kulturi, običajima određene države. Gdje god sam došao ostavio sam trag. Nisam nikoga prevario, svugdje sam ostavio pozitivan dojam.
Sa četiri reprezentacije (Alžir, Japan, Bjelokosna obala i Maroko) izborio je plasman na Svjetsko prvenstvo, ali samo je s jednom bio na Mundijalu (Alžir 2014. u Brazilu).
- Svaki put kada sam vodio reprezentaciju napravljeni su najveći uspjesi u povijesti te zemlje. Tri puta mi je oduzet nastup na Svjetskom prvenstvu. Možda sam ja krivac i ljudi misle da sam zbog toga budala. No, takav sam karakter, nisam dozvolio da mi se miješaju u posao.
U Japanu su ga smijenili sponzori. Nogometni savez Japana držala su tri sponzora.
- Predsjednik o puno stvari uopće ne odlučuje. Tamo je sve biznis. Moji pomoćnici Japanci su mi to rekli. Predsjednik mi je rekao ‘završeno‘, nema komunikacije. Isplatili su mi cijeli ugovor.
Nije moglo bez Hajduka:
- Pratio sam Hajduk, Gattusa su kritizirali zbog igre prema naprijed. Svi talijanski treneri dobri su za obranu. Za igru prema naprijed ni najveći talijanski treneri nisu imali viziju. To se i u Hajduku dogodilo. Hajduk mi je kao klub drag, gledam atmosferu na Poljudu. Takva što sam vidio u Maroku, Marseilleu i Južnoj Americi. To je nešto fenomenalno. Žao mi je što već 20 godina Hajduk nije na vrhu, nije prvak. U bivšoj državi Hajduk je imao fenomenalnu ekipu, a kada bi dolazili u Mostar, da izvinete, posrali bi se u gaće, svi oni, Oblak, Šurjak, Jerković, Mužinić, Holcer... Velež je u to vrijeme u Mostaru bio jak, ali i mi smo imali imali problem, čim bismo izašli iz Mostara i prešli vrelo Bune, znate o čemu govorim, taj predio pred Mostarom i mi bismo se posrali u gaće! Velež pod Bijelim brijegom i u gostima, nije bio ista ekipa! - pričao je Halilhodžić.
Pa i to kako se svadio sa Zdravkom Mamićem u Dinamu, premda je tamo proveo nadasve ugodnih 10 mjeseci i osvojio trofeje:
- Kad mi je ušao u svlačionicu da drži govor igračima, rekao sam mu, nemojte to radit, ja sam ovdje gazda. Nije se osvrtao na mene, kad je ipak Mamić ušao u moja četiri zida svlačionice, bilo je gotovo, razišli smo se...
Bio je to Vahid Halilhodžić pred Splićanima u režiji Ivana Gudelja u Lori, nadasve nezaboravan doživljaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....