Jedanaesta epizoda treće sezone serijala "(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem", koja se emitira na Arena sport kanalima, donosi povijesni, ekskluzivni razgovor s jednim od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa i jednim od najvećih nogometaša današnjice – Lukom Modrićem.
Maestralni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i Real Madrida, s trenutnom adresom u Milanu, čija je sportska dugovječnost nešto što izaziva divljenje, progovorio je o svome putu – od djetinjstva do osvajanja svijeta u dresu Real Madrida i hrvatske reprezentacije. S 40 godina i dalje igra nogomet na najvišoj razini, jedan je od simbola nogometa, ruši granice i potvrđuje da su glava, karakter i rad važniji od godina.
Luka je na početku emisije otkrio kako mu je u Milanu, nakon što je potpisao ugovor s talijanskim nogometnim gigantom:
– Grad je predivan. Ljudi su me prihvatili fenomenalno – kako u klubu tako i izvan njega. Suigrači, trener, navijači, sve je stvarno na visokom nivou. Vidi se da je Milan veliki, povijesni klub, jedan od najvećih na svijetu. Na svakom se koraku to osjeti, tako da sam stvarno sretan i uživam tu.
Samo u Madridu Luka je proveo trinaest godina, a u tom razdoblju, od 2012. godine, postao je najtrofejniji igrač u povijesti „kraljevskog kluba“. Slaven je istaknuo da karijera jednog sportaša često traje toliko, dok je jedan od najvećih nogometaša današnjice toliko vremena proveo samo u Madridu – i pritom srušio sve moguće rekorde. S čak 28 osvojenih trofeja, uključujući šest naslova Lige prvaka, četiri naslova LaLige i dva naslova Kupa kralja, ispisao je povijest u madridskom klubu. Govoreći o veličanstvenom oproštaju od kluba, otkrio je je li ostala praznina te kako mu je bilo napustiti klub nakon toliko godina:
– Iskreno, nije bilo lako, jer 13 godina, gotovo pola svog života, proveo si praktički u jednom klubu, u jednom gradu. To je jedan od ljepših perioda moga života. U Madrid sam došao možda relativno kasno, s 27 godina, ali u pravom trenutku. Bio sam spreman na taj iskorak. Četiri godine Engleske tu mi je puno pomoglo. I sve nakon toga što sam doživio i ostvario u Madridu djeluje mi nestvarno...
Unatoč povijesnim uspjesima, Luka i dalje zrači skromnošću te priznaje da mu se i danas, nakon svih tih uspjeha, čini gotovo nevjerojatno što je postigao. Najviše ističe upravo godine koje je proveo u Madridu, s obzirom na to da se i sam, prilikom dolaska, nadao da će ostati u povijesnom klubu pet, šest godina.
– Na stranu trofeji i pobjede, ali ostati trinaest godina u takvom klubu... Došao sam s 27 godina i ostao gotovo do četrdesete – i to je nešto nevjerojatno! Jer zna se kakav je Madrid klub, zna se da ne trpi prosječnost i ostati na takvoj razini, u takvom klubu, toliko godina – uz sve uspjehe koje sam tamo doživio – to je nešto nevjerojatno – rekao je Luka Modrić. Dodao je i kako je nekada smatrao da će biti zadovoljan ako karijeru završi u 35. godini. No njegov profesionalni životopis odavno je premašio tu granicu, a Luka ne skriva zahvalnost:
– I dalje sam, hvala Bogu, još na toj razini – i to je nešto nevjerojatno!
Slaven Bilić dodao je kako se u jednom trenutku činilo da će ostati u Madridu. Poznati nogometaš iskreno je rekao:
– Uvijek sam to govorio i to nisu bile floskule, dodvoravanje navijačima ili klubu – moja je velika želja bila da se umirovim u Madridu. Ali jednostavno, sve ima svoj početak i kraj.
Luka je odrastao kada je AC Milan dominirao nogometnim svijetom i kada je Zvone Boban bio jedan od glavnih igrača. Odmalena je bio obožavatelj crveno-crnih. U profesionalnoj karijeri, nakon velikog Madrida, došao je u klub koji je kao dijete najviše volio.
– Nakon Reala, uvijek sam to govorio, gdje god ideš je stepenica dolje. Tu nema nikakve dvojbe i to vam mogu potvrditi svi igrači. Ali mislim da sam došao u klub koji je po renomeu i povijesti jako blizu Real Madridu, i po meni je to najidealnija situacija koja mi se mogla dogoditi. Pogotovo zato što Milan volim i kao dijete sam rastao uz talijanski nogomet. Milan je bio klub koji sam najviše obožavao. Kada se pojavila opcija Milana, to je za mene bilo to.
Pratila ga je i stigma da je nedovoljno fizički jak. Na pitanje je li ga to prije znalo uzdrmati, Luka je iskrenim odgovorom poslao važnu poruku:
– Nimalo me to nije pokolebalo niti stavilo sumnju u mene da je to tako. Uvijek sam imao veliku vjeru u sebe.
Rekao je da ga je ta stigma na neki način uvijek pratila, međutim, koristio ju je kao dodatnu motivaciju. Negativna mišljenja drugih nisu ga brinula – naprotiv, poticala su ga da bude bolji, dok se uvijek oslanjao na pozitivne komentare oko sebe:
– Nikad nisam mario za mišljenja drugih, zato što moje mišljenje o sebi samom nije bilo takvo. Druga bi stvar bila da sam mislio da sam možda mali, slabašan – ali ne, moje je mišljenje bilo suprotno. Jer nogomet nije samo snaga i visina. Nogomet je puno više od same snage… Nogomet je puno više tehnika, glava, osjećaj...
Zaključio je:
– Glava je najbitnija. Nikad snaga i brzina neće prevladati nad tehnikom i glavom. Ljudi najviše vole nogomet upravo zbog toga.
Dotaknuli su se i Tomislava Bašića, za kojeg Luka kaže da je njegov „nogometni otac“:
– Bio je poseban, ispred svog vremena. Imao je razumijevanja za nogomet na visokom nivou. Za mene je bio poseban jer je jedan od rijetkih ljudi koji je vjerovao u mene od početka… Zahvalnost koju imam prema njemu ne može se ni izraziti riječima. On me je preporučio Dinamu, Zdravku… Zdravko me nije znao, oni me nisu znali previše. Uzeli su me na njegovu riječ.
Iz Dinama je otišao u Zrinjski, zatim iz Zrinjskog u Inter Zaprešić, a iz Intera se ponovno vratio u Dinamo.
– Jedan sam od rijetkih igrača iz te generacije, ‘84., ‘85. godište, koji nije odmah dobio priliku u Dinamu. Ni jednom nisam otišao na pripreme s Dinamom, s prvom ekipom… Ako vjeruješ da sam ja taj, možda me možeš povesti pa vidjeti da li bih se nametnuo, imam li kvalitetu. Ali nije bilo povjerenja… – rekao je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i dodao:
– Iskustvo u Zrinjskome izgradilo me kao osobu i kao igrača, pomoglo mi je puno.
O odlasku u Inter Zaprešić je rekao:
– Stvorila se fenomenalna klapa… Mi smo prvih šest kola imali šest pobjeda. Čak smo i Dinamo pobijedili u Zaprešiću. Gurali smo dobro do polusezone, bili smo prvi i tada je Dinamo odlučio vratiti me u tom zimskom prijelaznom roku…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....