U prodaji je knjiga "Vatreno prijestolje", koja govori o slavnim godinama hrvatske nogometne reprezentacije, o tri osvojene medalje od 2018. do 2023. godine, ali i o tome kako se momčad stvarala i kakve je sve probleme imala na putu do slave. "Vatreno prijestolje" vraća čitatelja u Rusiju, Katar i Rotterdam, ali i ekskluzivno otkriva brojne priče iza kulisa koje nikad nisu ugledale svjetlo dana i koje sigurno zanimaju svakog navijača, a podsjeća i na mnoge druge.
Ovdje donosimo isječak iz knjige koji govori o izbacivanju Nikole Kalinića sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje nije odigrao ni jednu minutu:
"Sedam i pol godina kasnije predložio sam Kaliniću da za knjigu ponudi svoj pogled. Uzeo je time-out tjedan dana, da bi rekao:
– Bolje ne, Hrvatska je postigla velike uspjehe, tvoja je priča lijepa i pozitivna, a moja se tu ne bi uklopila, odudarala bi.
No, doznao sam da si jedino zamjera što iz reprezentacije nije otišao sam i to puno prije Rusije i Dalića. Smatra da je bio podcijenjen i od Nike Kovača, koji ga nije vodio u Brazil, i pogotovo Ante Čačića, te da je već tada trebao reći zbogom. Žali što to nije napravio. Na Euru 2016. godine bio je, s Perišićem i Subašićem, ključni protagonist pobjede nad Španjolskom 2:1, strijelac i asistent, a u osmini finala s Portugalom svejedno je ostavljen na klupi kako bi igrao zakrpani Mandžukić, kojega je mučila ozljeda. Ušao je u 88. minuti. Pred Rusiju Dalić je prihvatio Mandžukićev ultimatum da želi biti samo centarfor, a ne više krilo, što je u konačnici rezultiralo da izvisi upravo Kalinić", prenose Sportske novosti.
"Uvjeren je da je više dao reprezentaciji nego ona njemu. Istaknuo se u ogledu s Grčkom atraktivnim golom i izborenim kaznenim udarcem u doigravanju za Rusiju, zabio je jedini pogodak u zagrebačkoj pobjedi nad Ukrajinom, smatra da domoljublje ne mora dokazivati, da je oštećen i omalovažen te mu se sve nakupilo. Međutim, ostao je čvrst i nije se pokajao.
Kad je bio u najboljoj formi, Čačić je dao prednost Mandžukiću opravdavši to hijerarhijom, a kad je Dalić stavio Kramarića u prvu postavu, obrazložio je da se nalazi u dobroj formi. Zašto je kriterij svaki put protiv njega, pitao se još u Rusiji.
Izbornik ga je bio spreman vratiti nakon SP-a, ako se ispriča. U kolovozu 2018. godine potpisao je za Atletico, a Mandžukić se oprostio od nacionalne vrste. U Madridu se kod Nikole pojavio njegov menadžer Tomislav Erceg, koji se ponudio kao posrednik.
– Ako se ispričaš, vraćaš se u reprezentaciju – kazao mu je.
Što je odgovorio?
– Da se ne bi ispričao ni da stoji na litici – prenijeli su mi upućeni.
Zvoni mi mobitel. Na liniji poznato ime i – šokantna priča.
– Kad sam vidio naslov da je Dalić potjerao jednog igrača, odsjekle su mi se noge, paraliziran sam u trenutku, jedva sam nekako otvorio tekst da vidim o kome se radi. Ugledavši ime Nikole Kalinića, laknulo mi je kao nikad u životu. Ponovno sam prodisao, odmah sam zvao Ercega. Po onome što mi je govorio ovaj moj, koliko je bio ljut, bojao sam se da će sam napustiti reprezentaciju, jedva sam ga umirio. Mislio sam da je napravio neki incident i da je njega potjerao – otvorio mi je dušu nogometni menadžer čiji je pulen na kraju postao jedan od najvećih heroja hrvatskih odličja.
– Stalno mu objašnjavam kako treba gledati na stvari, a vjerujem da će ovo opametiti i njega i sve druge koji slično razmišljaju.
S koliko se zamki susreću zajedništvo i povjerenje, iskreni momčadski duh bez fige u džepu. Taj isti nezadovoljnik prije puta umalo je ostao doma i otkantao sve, a i dalje u njemu kipi kao u ekspres-loncu. Ambicije i ego su ogromni, a nekad je za momčadski cilj potrebno biti kolegijalan, makar i na svoju štetu. Neću ni zamišljati kako bi se odrazilo da je i on prešao granicu. Kalinić je tako nenamjerno konačno postigao ono što duže nikome nije uspijevalo – do kraja je homogenizirao momčad. Katarzu. Disciplinirani su i oni čije aspiracije se ne ostvaruju.
Ivica Olić iz današnje se perspektive prisjeća:
– Dalić me poslao da ga uvedem u igru, gledam gdje je, tražim ga na zagrijavanju, a on sjedi na klupi. Prvo sam pomislio, OK, već je tu, da bi mi rekao kako ne može ući jer ima problema s leđima. Izbornik je čekao da se ispriča, cijela ekipa je radila na tome da se nikoga ne izbaci. Kad bi se ispričao, to se ne bi dogodilo, no ostao je pri svome da ništa nije napravio. Dalić preko toga nije mogao prijeći. Igračima je bilo žao, Kale nikad nije radio probleme, ali očito je u njemu bila velika nervoza, možda i zbog zbivanja ranijih godina. Nije se mogao kontrolirati. Kad je šef odlučio da ide, to je bilo to.
Napokon – Argentina! Ekipa je stala uz Dalića, iako je mnogima bilo krivo zbog Nikole kao suigrača i prijatelja, što je pukao u najgorem trenutku, nije izdržao da još jednom bude čovjek iz drugog plana. Dok su se "zabavljali" s njim, barem nisu rasle tenzije oko Messija i kompanjona. Posebno je procvjetao Mandžukić, lišen je izravne konkurencije, djeluje kao čovjek kojem je pao teret s leđa. Osmijeh mu je narastao za nekoliko centimetara.
O Kaliniću s novinarima nitko više ne želi razgovarati, HNS je inzistirao da se ta tema ‘prebriše gumicom‘. Olić podvlači crtu:
– To je dodatno mobiliziralo ekipu u kojoj još jedan ili dvojica igrača nisu bili zadovoljni statusom, međutim, nakon toga nije bilo nikakvih problema, igrao netko cijelu utakmicu ili ostao na klupi, osjetilo se zajedništvo. Dosta sam o Kaliniću razgovarao s igračima, isto tako, poslao sam im poruku u zajedničku grupu da vidim kako razmišljaju, sjećam se da je Perišić napisao: ‘Šteta što se to dogodilo, imam osjećaj da ćemo igrati finale.‘ Momčad je vjerovala da je spremna za korak dalje, bili su u zenitu karijera. Imali smo dva igrača u Realu i Interu, po jednog u Barceloni, Atleticu, Juventusu, Liverpoolu... Mi smo kao treneri bili u prilici reći: ‘Naši su nositelji igre u najvećim europskim klubovima, možemo napraviti nešto veliko.‘"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....