Jesen, kao i proljeće, može imati više lica kao godišnje doba. Kad je jesen u pitanju, ovisno iz koje je perspektive gledate ili gdje je provodite ostavit će vam određeni dojam, pozitivan ili negativan. Na primjer u kontekstu života u Splitu jeseni nisu tmurne, barem ne posljednjih godina. Sunce još dovoljno grije i za kratke rukave u studenom, a oni hrabriji se još usude okupati u moru. S druge strane ako živite sjevernije, primjerice u Zagrebu veća je vjerojatnost da iz kuće nećete izaći bez dugih rukava, u više slojeva, a i da će vam nedostatak sunčevih zraka utjecati na tmurnije raspoloženje.
A na raspoloženje može dosta utjecati i trenutni poredak na prvenstvenoj ljestvici. Tako su navijači Hajduka, bez obzira gdje živjeli i vremenske uvjete, iz proteklog vikenda ušli s dobrim raspoloženjem u dvotjednu pauzu zbog reprezentativne stanke. Kako i ne bi kad Hajduk gazi kroz pozitivan niz kojim je učvrstio čelnu poziciju na prvenstvenoj ljestvicu i to igrom kakvu su navijači godinama priželjkivali.
Posljednji bodovni posrtaj imali su koji dan prije nego je kalendarski jesen krenula. Bilo je to u derbiju protiv Dinama, a od te utakmice bilježi se sedam pobjeda i remi uz ukupnu gol-razliku 15-2 uz napomenu da su u tom nizu odradili šest gostujućih utakmica. Prepoznao je Gonzalo Garcia nakon derbija koje su greške u njegovoj momčadi i u pragmatičnosti pronašao put do implementiranja svoje ideje o kojoj danas svi govore u hvalospjevima.
Maksimirska kriza
A onda opet ćemo pogledati preko na drugu stranu, ili preciznije mjesto ispod na prvenstvenoj ljestvici i primijetiti da njegov kolega još uvijek muku muči da ustoliči svoj potpis na igru momčadi kojim bi ostvarivao iste rezultate. Jesen drugu sezonu zaredom za Dinamo postaje tradicionalno tmurni dio godine kad se priča uglavnom svodi na nazivnik krize i drame.
Traje to zapravo još otkako su krenule bitke za vlast osokoljenih činovnika bijegom dotadašnjeg gazde od hrvatskog pravosuđa u BiH. Kako je kopnio utjecaj Zdravka Mamića u Maksimirskoj 128 tako su ga se odricali i oni najbliži koje je tamo instalirao, a na drugoj strani rastao je utjecaj i onih ‘proljećara‘ s podrškom navijača iza sebe kojom su i preuzeli vlast.
Obje strane odrekle su se Mamićeve figure, ali ne i ostavštine na kojoj su nastavili graditi svoj put. Pred kraj prošle sezone kad je Dinamo pokušavao rezultatski spasiti sezonu čelna pozicija rezervirana je za ikonu kluba Zvonimira Bobana koji je dočekan mesijanski, a sad nekoliko mjeseci kasnije se mora nositi s posljedicama svojih odluka i poteza.
Svakome tko može objektivno sagledati još na ljeto su Bobanovi potezi bili suspektni u davanju plodova na kakve se navikla Dinamova publika. Kad je rezultat u pitanju malo koji navijač Dinama ga se spreman odreći pa i za cijenu onog što je klub predstavljao u doba Mamića. A kad se ekipa navikne na to teško se pomiriti s porazima od Gorice, Vukovara, Lokomotive, pa i Celte, zadnje i Istre, pa svaki kažiprst ima svoj smjer. Uglavnom isti smjer koji se razlikuje tek u skaliranju funkcija. Za jedne je kriv pristup igrača na terenu, loša obrana, propuh i bezidejnost veznog reda ili neefikasnost napadača, za druge je kako to vodi trener Mario Kovačević, a za treće Boban kao idejni začetnik i predvodnik ovog Dinama.
Bobanovi potezi
Boban je preuzeo vlast u lipnju pa krenuo s potezima koji uvelike imaju za posljedicu ono što se danas rezultatski događa. Među prvim potezima bilo je imenovanje sportskog direktora i trenera za koje su odabrani Dario Dabac i Mario Kovačević. Po mnogima su oni najviše odgovarali Bobanu za autokratsku ulogu koju je preuzeo u Dinamu, a dijelom je to potvrdio i Bruno Petković u velikoj ispovijesti nakon odlaska s Maksimira.
Rješavanje igrača poput Petkovića, Ademija, Pjace i Ristovskog koji su bili okosnica i nositelji te zapravo simboli Dinama prije Bobana koji je htio graditi novu eru na Maksimiru bez njih. Da bi ta gradnja bila moguća pomogli su neki izlazni transferi od prije, rezultati u europskim natjecanjima, a i odrađeni prijelazni rok po pitanju izlaznih transfera gdje su uprihodili nešto više od 37 milijuna eura prodajama Baturine, Sučića i drugih s manjim odštetnim iznosima.
S obzirom na to da je Boban odlučio slomiti kičmu Dinama prije njega trebalo je sastaviti novu, a za to je potrošeno samo na odštete za ulazne transfere gotovo 17 milijuna eura, dok se za ukupno s ugovorima procjenjuje dosta veći iznos. Kako je koje novo ime bilo pred službenim fotografiranjem pisali su se hvalospjevi na račun Bobanovog prijelaznog roka i tako nekih 15-ak puta koliko je novih lica stiglo u Dinamovu svlačionicu.
Proljeće u jesen
Naknadne pameti primijetit će mnogi da momčad složena kao na simulaciji poput Football Managera kad u ‘editoru‘ nakrcate blagajnu pa onda i svlačionicu teško može u kratko vrijeme pružiti zadovoljavajući rezultat. Bez obzira na uloženo, kvalitetu tih igrača, ili potencijal, postoji ljudski faktor koji se u momčadskim sportovima često svede pod nazivnik kemije.
Drugim riječima Kovačević nije uspio pomiriti sva ega koja su se okupila na Maksimiru u kratko vrijeme i izgraditi kralježnicu koja bi imala Bobanov potpis za zadovoljiti i njegov ego.
Tako se ono proljeće promjena pretvorilo se u tmurnu jesen u kojoj se traži izlaz iz krize i drame u kojoj se Dinamo nalazi, dok najveći rival prolazi renesansni period igre i rezultata. I to opet tmurnu ovisno iz koje perspektive gledate, a u perspektivi navijača Dinama ona ne izgleda dobro posebice kad je zaostatak za najvećim rivalom simbolizira duge rukave.
Gledate li iz perspektive navijača Hajduka, uživate u studenom još uvijek kratkih rukava u Splitu, a uživate i u pogledu na prvenstvenu ljestvicu s nadom da će ovaj trenutak potrajati do kraja sezone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....