Preminuo nekadašnji međunarodni sudac Ivica Metličić, tužna vijest brzo je preplavila ne samo splitske nogometne krugove

Umro je Ivica Metličić, u 72. godini, međunarodni nogometni pomoćni sudac, koji svojom karijerom i pojavom zaslužuje mnogo više od obične šonete, osmrtnice ili kratke crtice nekrologa.

Redovit je svojedobno bio u trojci, tercetu s glavnim sucem Edom Trivkovićem, a njima, Splićanima, priključio bi se obvezno i Šibenčanin Zoran Krečak.

Metličić porijeklom iz Škripa na otoku Braču, a Krečak, za reć pravo i precizno, iz Zablaća. Metličić će biti pokopan ove subote, nakon ispraćaja na splitskom groblju Lovrinac u 11 sati, odlazi se na Brač...

Gomilaju se in memoriam, ali tako je to, generacija šofera vašeg vremeplova polako odlazi sa scene, samo pet je godina Metla bio stariji.

Umro je, kako se navodi, od teške bolesti, duge ili kraće, pitanje je, tek godinama se uspješno borio s tumorom na plućima, ali u posljednje vrijeme bolest je naglo uznapredovala i problem nije bio rješiv, nije bio operabilan.

Umro je u petak izjutra u pet sati...

Tužna vijest brzo je preplavila ne samo splitske nogometne krugove, Metličić je bio omiljen posvuda kao jednostavan, dobri čovjek. Nakon karijere bio je član Sudačke komisije lokalnog Saveza i rado je prenosio mlađima svoja obilata iskustva.

Edo Trivković, splitski internacionalac koji se po svršetku aktivne karijere suca odavna povukao u zavjetrinu i ne sudjeluje ni u radu komisija ni u medijskim polemikama, za ovu tužnu prigodu odazvao nam se:

- Metličić je bio više od pomoćnika, odan, pouzdan i nadasve profesionalan. U trenutku smrti obično se biraju riječi da se isprati pokojnika, ali Metličić je baš uistinu bio sve to. Odan nadasve. I vrlo kvalitetan arbitar s brzim i pravim, pravičnim odlukama u doba kad se o VAR-u nije još ni sanjalo.

Davor Zekan je sam po sebi legenda splitskog suđenja, kazao nam je:

- Kao dugogodišnji tajnik u Savezu poznam Metličića od samih početaka. Bio je nogometaš u Sutvidu iz Škripa s otoka Brača, kasnije je igrao za Omiš. Bio je obrambeni igrač, kad su zonaši bile momčadi ukupno puno bolje kvalitete nego danas, neka mi nitko ne zamjeri moje subjektivno mišljenje. Kasnije je kao sudac bio vrlo siguran, ozbiljan, dugo je uspješno sudio na sceni Međurepubličke lige – zapad, kao glavni, a onda je u drugom dijelu karijere vidio prosperitet da bude pomoćni iliti međašnji sudac što mu je donijelo čvrst iskorak na međunarodnu scenu i primamljiva putovanja.

Trivković se pak podsjetio utakmica u kojima su zajedno bili akteri:

- Da vam nabrojim samo neke iz moga spomenara, GAK – Šerif Tiraspol, Lyon – HJK Helsinki, MTK Budimpešta – CSKA Sofija, Lillestroem – Alaves, kad su za Deportivo Alaves igrali Jurica Vučko i Vlatko Đolonga. I još i Celta - Liberec, u Vigu, posebno nam je bilo zanimljivo gostovanje na sjeverozapadu Španjolske gdje se igralo i Svjetsko prvenstvo 1982. godine.

Pokop Metličića je u Škripu, a tamo živi drugi Ivica, Matković, bivši nogometaš i trener Hajduka, desno krilo Ivićeve zlatne generacije. Matko u Škripu ima svoj ranč, družio se s Metlom na didovini, javio nam se:

- Tuguje i Škrip i Brač cijeli, Metličić je vrlo poznata sportska faca s našeg otoka. Naše mjesto je malo, valjda stotinu duša ima i cijelo će se selo okupiti na sprovodu, a doći će i mnogi iz okolnih mjesta, uopće ne sumnjam. Metličić je dolazio u svoj Škrip i dobrotom nadasve bio omiljen lik – opisao nam je Matković.

Pokojni Metličić, da spomenemo i to, bio je automehaničar, a kasnije, možda i zbog odmah narušena zdravlja i vozač, šofer u poduzeću Voće export u Splitu. No, pamti se kao nogometni sudac, glavni, pa kad je trebalo iskoračiti na veliku scenu latio se zastavice, barjačića uz aut-liniju i pomagao je najčešće velikom Edi Trivkoviću.

Sa grbom FIFA-e na grudima spada svakako među velikane splitskog nogometa i suđenja gdje su Leo Lemešić, Dario Gazzari, Rikard Petrošić, Davor Machiedo, Ljudevit Baučić, Bruno Reić, Frano Fonić, Bogdan Košćina, Ivan Rađa, Ivo Svalina, Željko Borovčić Kurir, Stipe Glavina, Zdravko Uvodić, Ivan Đorđe Radić, Ante Duplančić, Miljenko Madir, pa Mijo Radan, Davor Zekan, otac Ivo i sin Jure Blažević, Danilo Perkov, Vlado Oršulić, Branko Bajić, Goran Nikolić, Goran Tomić, Jozo Nejašmić, Boris Sinovčić, Branko Jović, Ante Ilić, Vice Pavić, Andrija Radan, Andrija Pivčević, Ante Ružić, Josip Strunje... sve do Gorana Tenžere, Ede Trivkovića, Edija Šunjića itd... i do Duje Strukana i mlade garde.