Rijeka je na startu svoga puta u Konferencijskoj ligi izgubila na gostovanju kod armenskog Noaha (0:1), dok je Dinamo stigao do druge pobjede u isto toliko utakmica u Europskoj ligi. "Modri" su na praznom stadionu u Bačkoj Topoli slavili protiv formalnog domaćina Maccabi Tel Aviva s 3:1 i trenutno su vodeća momčad ligaške faze drugog po kvaliteti UEFA-ina klupskog natjecanja.
Iz njihovih nastupa mogu se izvući tri zaključka...
1. Smjena Đalovića bila je besmislena
Smjena trenera koji ti je sezonu prije donio titulu prvaka nakon pet kola domaćeg prvenstva i osigurane jeseni u Europi nema baš smisla. Victor Sanchez je, kao, neko trenersko ime, ali kad se nekome CV "spušta" od Olympiacosa i Betisa, preko Malage i Cartagene do ljubljanske Olimpije, to bi u startu trebao biti signal da on možda i nije nekakvo čudo.
U redu, prošle sezone bio je prvak Slovenije s Olimpijom, ali to nije nikakav signal da bi on bio upgrade u odnosu na Radomira Đalovića.
To se odmah i pokazalo, jer je u slučaju Sancheza izostao čak i onaj "pozitivni šok" koji se dogodi u vjerojatno 90 posto slučajeva kada momčad preuzme novi trener. Španjolac je remizirao s Lokomotivom (1:1), izgubio od Vukovara (2:3), odigrao 0:0 s Istrom i sinoć izgubio od Noaha 0:1, bez da mu je ekipa kreirala poštenu akciju. Doduše, Rijeka je ostala s igračem manje već u 29. minuti, ali svejedno... Jedino je uspio pobijediti trećeligaša Maksimir u Kupu, ali to realno ne treba ni računati.
Sanchez usto nije donio ni nikakvu ozbiljniju taktičku promjenu, a iako su mu najbolji igrači ostali u ekipi, izgledaju lošije nego ikad. Bezidejnost, dekoncentriranost i nekakav nervozan grč u kojem igraju zasad su najistaknutije odrednice Španjolčeva mandata i nema naznaka da bi to trebalo ići nabolje.
Jedan od primjera toga je i onaj sinoćnji neshvatljivi start Nike Jankovića na nogu Etekija.
2. Titula daje nenadoknadivu prednost
To što je ovakva Rijeka izborila jesen u Europi može zahvaliti samo tituli prvaka. To je realno bilo jasno i ranije, ali sada je dobilo definitivnu potvrdu.
Naslov prvaka osigurava ti da moraš pobijediti samo jednog protivnika kako bi osigurao jesen barem u Konferencijskoj ligi, a pritom možeš igrati isključivo protiv prvaka drugih zemalja. To znači da ćeš praktički bez iznimke u nekom trenutku igrati protiv objektivno slabijeg protivnika, za razliku od situacije u kojoj započinješ svoj europski put odmah u Konferencijskoj ligi, kao što je to slučaj s Hajdukom.
Tada ne možeš igrati protiv prvaka koji dolazi iz slabijih liga, a "bijeli" ne mogu pobijediti ni al pari ekipu, a kamoli malo kvalitetniju. Doduše, ovo ljeto smo vidjeli da opet ne može izbaciti ni slabiju momčad, ali govorimo o teoriji.
Rijeka je ovo ljeto u europskim kvalifikacijama izgubila od Ludogoreca s ukupnih 3:1, pa onda izbacila irski Shelbourne s ukupnih 4:3, da bi na kraju ispala od PAOK-a nakon "petarde" u Solunu.
Opetovane tvrdnje Hajdukovih čelnika da je Europa važnija od titule, jer donosi novac koji se onda može uložiti u momčad, da bi se napala titula, pokazuju se promašenima, jer stvari zapravo funkcioniraju obrnuto. Odnosno, naslov prvaka je taj koji ti donosi jesen u Europi.
Ne bi trebalo biti tako, jer nema razloga da "bijeli" baš moraju iz sezone u sezonu ispadati od Gzire, Tobola, Ružomberoka, Dinamo Cityja iz Tirane i sličnih, ali ako je to već slučaj svako ljeto, titula ti je nužna i preko nje moraš tražiti put do europske jeseni.
3. Dinamo je ozbiljna ekipa
Dvije pobjede iz dvije utakmice, uz ukupnu gol-razliku 6:2 i prvo mjesto na ljestvici Europske lige govore nam da je Dinamo ozbiljna ekipa, bez obzira na sve promjene koje je doživio u zadnjem prijelaznom roku i neke sumnje koje su se javljale oko Marija Kovačevića.
Svoju ekipu posložio je više nego dobro i pokazao da ima kapacitet za vođenje "modrih", a predstave u Europi to najbolje pokazuju.
Nakon 3:1 protiv Fenerbahčea na Maksimiru, Dinamo je preokretom stigao do iste pobjede protiv Maccabija iz Tel Aviva na praznom stadionu u Bačkoj Topoli, ali na dosta drukčiji način. Kovačevićevi igrači u tri minute su preokrenuli zaostatak i do kraja kontrolirali utakmicu, uz još jedan postignuti gol.
Ono što svjedoči o njihovoj zrelosti jest način na koji su došli do toga – maksimalnim pragmatizmom, pri čemu su se faza napada i ofenzivne tranzicije svodile na najjednostavnije moguće mehanizme i stjecanje prednosti kroz eksplozivne reakcije igrača.
Svaka najsitnija pogreška protivnika pokušala se iskoristiti na najagresivniji i najdirektniji mogući način, a o tome svjedoče i tri postignuta pogotka na 0.69 xG (metrika očekivanih golova). Taj pragmatizam ogledao se i u činjenici da bi u svakoj iole škakljivoj situaciji lopta išla unatrag do Ivana Nevistića, koji je bio drugi igrač na terenu po broju dodira s loptom (99) i broju dodavanja (79/92 točnih).
"Modri" mogu s optimizmom čekati nadolazeće europske izazove, a Riječane čeka turbulentno razdoblje. Pogotovo nakon još jedne propale prodaje kluba...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....