Vedran Jugović i službeno je zaključio karijeru. Petstota utakmica, ujedno 301. u dresu Osijeka, bila mu je posljednja. Da je kapetan bijelo-plavih zaključio karijeru, bilo je jasno odmah nakon posljednje utakmice jesenskog dijela sezone, a konačno je stigla i službena potvrda.
Na društvenim mrežama kluba s Opus Arene čitav dan posvetili su oproštaju od donedavnoga kapetana.
"Došao je kao dijete, a odlazi kao legenda! Vedran Jugović završio je nogometnu karijeru te otišao u zasluženu igračku mirovinu. Kapetane, hvala na svemu!" oglasili su se u prijepodnevnim satima. Uslijedila je potom kompilacija Jugovićevih pogodaka pa emotivni video u kojem su se dojučerašnjem kapetanu poklonili bivši i sadašnji suigrači...
– Ta je odluka u meni sazrijevala i na kraju je i donesena malo i prije te utakmice. Imao sam dosta problema prošle godine s tim listovima, našao sam se u situaciji kada sam osjetio kako mi srce želi da nastavim dalje, a noge to više ne mogu popratiti. U takvim trenucima treba biti realan i priznati si neke stvari. Shvatio sam da ipak trebam presjeći i da je došao kraj. Žao mi je što je bilo na takav način i u takvom razdoblju kada nam je sve išlo loše. I ta atmosfera je bila prilično negativna, kao kapetana i dijete ovoga kluba boljele su me te neke stvari, posebno jer sam dugo ovdje, prošao sam sve i svašta te znam da sam uvijek na terenu davao sve od sebe. I onda mi, naravno, nije bilo ugodno osjetiti takvo ozračje, tako da sam nekako osjećao da neću nastaviti. Nije puno ljudi znalo za tu odluku, rekao sam dan-dva prije tog dvoboja s Belupom treneru Sopiću, ali nisam želio stavljati fokus na sebe, zbog važnosti te utakmice. Čak su se iznenadili i neki iz moje obitelji jer im to nisam nagovijestio... Neki su mi ljudi poslije rekli, kada su još jednom pogledali fotografije uoči početka susreta, kada smo izlazili na teren, da se vidjelo kako sam bio gotovo uplakan i da su pomislili kako je došao trenutak oproštaja. I bili su u pravu – kazao je.
Ta posljednja utakmica bila je posebno emotivna.
– Dok sam slušao "Legicu" kao kapetan, uoči te moje posljednje utakmice, navirala su sjećanja, općenito sam bio vrlo emotivan toga dana jer nema veće časti nego izvesti suigrače na teren. Bio je to čudan osjećaj, bilo mi je drago zbog pljeska koji sam dobio, dobar dio navijača mi je čak počeo i skandirati u svim tim našim teškim rezultatskim okolnostima, tada još ne znajući da je to zaista moj oproštaj. Zahvalio sam i ja pljeskom svima koji su došli, to mi je možda bilo i najemotivnije od svega... Sve je kulminiralo u našoj svlačionici. I tu sam si govorio, od trenutka kada sam donio tu odluku, samo se nemoj rasplakati. No, kada vidite suzne oči svojih suigrača, malog Antona Matkovića, jednog Goge Vinceka, našeg legendarnog ekonoma koji je tu 42 godine, to me je baš slomilo. Kao i onaj dugi pljesak koji je trajao i trajao, za mene poput cijele vječnosti.
Jedno poglavlje je zatvorio, ali otvara novo.
– Već neko vrijeme sam se trenerski educirao. Završio sam i C i B i A licenciju, tako da se ne samo formalno nego i pravno mogu priključiti stručnom stožeru prve momčadi, što i je neka ideja i plan... Moram biti iskren i priznati da imam jako velike ambicije u trenerskom poslu. Kako sam nekada sanjao i maštao odigrati barem poneku sekundu za bijelo-plave, ovo je sada novo poglavlje i opet imam neka svoja maštanja, možda još i veća po pitanju toga da možda jednoga dana budem trener Osijeka, što bi mi također bila velika čast i neka zaokružena priča – pišu Sportske novosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....