Kakav je to finale u kojem pobjednik izražava svoju premoć čak sa 5:0... Nikad viđeno, kao sada Paris St. Germain protiv Intera, svi govore i svi se slažu... Znao je prvak Europe slaviti sa četiri gola razlike, kao Milan protiv Steaue (4:0) ili Real Madrid protiv Eintrachta (7:3) tamo duboko u povijest da zaronimo, ali sa pet razlike nikad...
E pa nije baš tako, zar nije Hajduk, juniori, izgubio prije dvije godine ovaj isti finale u Ženevi, doduše u konkurenciji mladih, nizozemski AZ je slavio s istih ovakvih 5:0...
Nego, to baš i ne spominjemo, da ne kopamo rane, a i Luka Vušković je tada igrao, nego kažemo, tepamo: srebrni naš Hajduk iz UEFA Lige mladih, šefu škole Bori Primorcu je donio i Trofej Fabjan Kaliterna, prebrisali smo iz kolektivne memorije taj finalni rezultat.
Teško da će sad netko u Italiji kazati „srebrni naš Inter” i stožeru „crno-plavih” dodijeliti „interno” kakav lokalni trofej, posebno priznanje, jer kao i prije dvije godine, opet su drugi u Europi.
Golijada u Pločama
No, nije nam to poanta ove crtice, nego visoki rezultat još jednog finala ove subote, završnog kola trećeligaške karavane što se zove Jedinstvenom drugom ligom. Golovi su padali u Münchenu, ali jesu i u Pločama. Hrvace su u Pločama kontra Jadrana slavile čak sa 6:0 i plasirale taj mladi klub u viši rang natjecanja, Hrvace su prvoligaši, rang odmah do HNL-a!
Karlovac se pokazao kao nemoćan lovac, ostao je drugi, jer za Hrvace ne igraju „štrace”, nego pravi igrači, srčani momci, prave face!
Zamislite što bi navijači Hajduka dali da njihovi ljubimci u finišu ligaškog natjecanja, dok streme prema željnoj tituli, bilježe takve rezultate? Da taru sve ispred sebe!? To je san snova, da se umjesto muke ježove i konačnog neuspjeha, metiljavih nastupa, poneke mini-pobjede, ali uglavnom remija i poraza, iskaže nadmoć i prepotencija:
Hrvace – Grobničan 8:3, Jadran Ploče – Hrvace 0:6...
To su pobjede! O njima i svaki hajdukovac sanja, da se kroz Trijumfalna vrata projaše na bijelom konju lipicancu!
Osam, pa šest golova, samouvjereno i premoćno, 14 komada u zadnja dva presudna nastupa, dok ti Karlovac diše za vratom.
Odajemo s ovih nekoliko crtica dužno priznanje Hrvacama, a s ove pozicije predlažemo da se njihov trener (nekidan smo s njim i intervju objavili), više nikad ne zove – Grgica!
Veliki Grgo
Bivši nogometaš Hajduka Grgica, Kovač svoje sreće, postao je pravi Grgo, ma kakav mali Grgica! Ma šta Grgo, to je sad Grgur i to Grgur Ninski! Golem kao spomenik kraj splitskog Đardina i Zlatnih vrata. Zamislite da se zove Grgur Golem Kovač!
Svaka čast Grguru našem Kovaču, razveselio je dalmatinski nogometni puk, plasirao se u drugi razred među prvoligaše i Hrvace gazde Stipe Doljanina dotaknule su zvijezde.
Sustavan, „dugometražni” rad mladog kluba, agilnog predsjednika i nadasve darovitog trenera Grgura Kovača došao je na naplatu, a mi im čestitamo od srca!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....