Poslijepodne na ulici, navečer u klubu. Hrvatski dani u Philadelphiji još jednom su moćno predstavili narod i naciju. Legendarna zastava prenesena je središtem grada, policija je zaustavila promet, a završna fešta bila je posebno luda jer karavana je stigla taman kad su mladenci Zack i Ashley s kumovima i prijateljima izišli iz zgrade Gradske vijećnice, gdje su se vjenčali. Prvotni šok pretvorili su u oduševljenje, nisu mogli vjerovati što ih je snašlo, navijači su im pjevali, ništa nisu razumjeli, nikakve veze nemaju s nama. Zack nam je pokazivao prsten na ruci:
– Upravo smo se vjenčali, ovo ne bih ni u snu očekivao. Što se ovdje događa?
Gdje se slavi, dobacivalo se na našem jeziku. Nakon nekoliko minuta fotografiranja i snimanja jedva su se izvukli. Specijalan dan za njih dobio je dimenziju koju nisu mogli ni sanjati. A mislili su imati malo, tiho vjenčanje...
Bio je to samo finalni čin ispod hotela The Notary u kojem je smještena hrvatska reprezentacija, ali je u tom času bila na treningu pa igrači to nisu mogli vidjeti. Podrška im može samo dobro doći.
Nekoliko tisuća Hrvata dugo se nije razilazilo. U prvom redu sa zastavom, već po tradiciji, našla se Ivana Knoll.
– Bilo je fenomenalno – komentirala je.
Kraj nje čovjek s trofejem za svjetskog prvaka.
– Nosim ga još iz Katara, bilo je nezaboravno – kazao nam je Riječanin Zlatko koji živi u Las Vegasu.
Na kraju kolone, kao zadnji, išao je 80-godišnji gospodin.
– Ja sam Mirko, živim u Chicagu, ovo mi je drugi put da sam došao na Svjetsko prvenstvo. Prvi put išao sam u Brazil, mislio sam da neću nikad dočekati još jedan Mundijal – govorio je sa suzama u očima.
Potom se društvo preselilo u Cafe Hall, bila je to večer Hrvata, zajedno navijači i poznate osobe poput državnog odvjetnika Ivana Turudića i bivše predsjednice, sadašnje članice Međunarodnog olimpijskog odbora, Kolinde Grabar-Kitarović. Pojavio se i ministar Ivan Šipić, a stigao je i veleposlanik Pjer Šimunović.
– Što sam vam rekao, da je Budimir naš najbolji napadač – dočekao nas je Turudić, i sam nekadašnji nogometaš i nogometni djelatnik, koji nam je u Torontu to kazao prije utakmice, da bi potom Budimir dao pobjednički gol.
– Pobjeda je pobjeda, nije baš da je bilo veličanstveno. Drago mi je da sam pogodio za Budimira, cijela njegova životna priča govori da je to pravi čovjek na pravom mjestu. Biti treći strijelac španjolske lige nije mala stvar, pogotovo kad igraš u malom klubu kao što je Osasuna. Bojao sam se zadnjih petnaest minuta. Jako.
Kaže da se na svjetskim prvenstvima ne treba nikad kalkulirati.
– S jakim protivnicima se mora igrati, prije ili kasnije – ističe Turudić, koji je u Americi sa sinom, također imena Ivan. Iz Philadelphije se vraća u Zagreb, ali reći će da je spreman ponovno krenuti u Ameriku ako će imati razloga.
Kolinda se rasplesala tijekom večeri, a prije toga nam je rekla:
– Doslovno sam pobjegla sa sjednice Međunarodnog olimpijskog odbora, ali završila sam svoj dio jer sam vodila proces reforme izbora domaćina Olimpijskih igara. Vlakom sam došla u Philadelphiju, namjeravam ostati do 21. srpnja u Americi, kod prijatelja, nije baš jeftino. Koliko god smo kritični prema Vatrenima, s kim god razgovaram svi kažu da je utakmica Hrvatska – Engleska bila jedna od najboljih, ako ne i najbolja dosad. Malo nam fali samopouzdanja, pokleknemo uvijek kad nas suci zakinu, a kao navijač mogu reći da su nas zakinuli. Međutim, moramo se držati. Svi kažu da Hrvatska dobro igra, dečki, samo naprijed, možete, možemo.
Kolinda je u Rusiji bila vrlo zapažena, tada kao predsjednica RH, navijala je i u Kataru...
– Nevjerojatno, svi se toga iz Rusije još sjećaju. Gdje god budem u svijetu, svi mi to govore. Koliku snagu ima nogomet, to je nevjerojatno. Idemo dalje pratiti Svjetsko prvenstvo laganini, bez očekivanja, bez pritiska, ali uzela sam povratnu kartu za 21. srpnja, to govori o mojim očekivanjima – zaključila je Kolinda, koja se pojavila u dresu s brojem 10 i svojim imenom na leđima.
Publiku je zabavljalo više izvođača, među njima i Steve Mešić Ludin, jedna od glazbenih zvijezda dijaspore, a među domaćinima bio je i Steve Rukavina, koji živi u Philadelphiji, a američki Hrvati ističu mu zasluge u borbi za afirmaciju Hrvatske i međunarodno priznanje u godinama kad se naša država tek borila da postane ime na svjetskoj mapi.
Za dan utakmice svi su ukalkulirali kišu koja je najavljena tijekom jutra i ranog poslijepodneva, ali navijači su se odlučili okupiti nedaleko od stadiona i zajedno doći na tribine. Bez velike zastave.
– Zastava se razvija jednom, to je napravljeno dan prije utakmice i dovoljno je – jasan je bio njezin vlasnik Dado Čor.
Fešta je potrajala duboko u noć, ali nije to bila jedina lokacija koju su okupirali Hrvati, isto se dogodilo u gradskim kvartovima koji vrve kafićima. No, značajan broj naših navijača najavio je dolazak u Philly tek na dan susreta jer mnogi su iskoristili šansu za posjet New Yorku. Velika Jabuka je autom na samo sat i 40 minuta voženje. Međutim, Philadelphija je grad koji se isplati doživjeti. Itekako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....