Zabio je gotovo 300 golova, bio je Livaja prije Livaje, ali u Hajduku nije dobio priliku: otišao je i postao legenda

Kaštelanin, veliki talent, golgeter... Zvuči poznato? Livaja prije Livaje. Žungul poslije Žungula. Bio je to Ivica Vastić. Tako se o njemu govorilo. Tako je i igrao. Ali ne u bijelom dresu jer se u Hajduku nikad skrasio nije. O razlozima toga, karijeri, životu, ali i brojnim drugim temama Vastić je progovorio za Slobodnu.

- Kao i svako dijete iz Kaštela, krenuo sam iz lokalnog kluba. Moj je bio GOŠK iz Gomilice, tadašnji Jugovinil. Već sa 16 godina počeo sam igrati za seniore i mislim da mi je to jako pomoglo. Brzo sam ušao u „odrasli” nogomet i dalmatinsku ligu u kojoj je bilo puno iskusnih igrača od kojih se moglo dosta naučiti kao što su Bogdanović, Adamović, Šećer... - prisjeća se Vastić nekih imena iz tog gotovo zaboravljenog vremena.

Kako je i prirodni tije...